Terasa Esplandina Bistroa najvjetrovitije je mjesto u središtu Zagreba. U nedjeljno rano popodne svi mogući vjetrovi, koji su najavljivali večernju oluju, plesali su akrobatski rock and roll na tih pedesetak kvadrata ispred staklenika jedinog dobrog zagrebačkog hotela. Konobarice su morale zatvarati tende, da ih vjetar ne bi srušio, a osim nas na terasi se vjetru suprotstavljala samo jedna četveročlana američka obitelj, koja se počela žestoko smijati kad je metalni stožac pun dehidriranih palačinki poletio s našeg stola, da bi se prosuo po zapadnom dijelu terase, prema zgradi HZZO-a. Tad smo odlučili da ipak ne možemo jesti u Bistrou:lako za sušeno tijesto, ali što ako vjetar započne polijevati gazpacho po Bistroovu vrtu.
U Bistro smo, naime, došli isprobati jelovnik posvećen rajčicama; što je, uostalom, logičnije nego početkom kolovoza pripremiti specijalni meni od rajčica. Kako ipak ne bismo jeli u zavorenom prostoru, preselili smo se na Terasu Oleander, gdje puše znatno manje, pa smo tamo kušali relativno nekonvencionalan sezonski tematski meni Ane Grgić. Kad kažemo kako je Bistroov jelovnik o rajčicama pomalo nekonvencionalan, mislimo, prije svega, na pametnu odluku da se izbjegne tjestenina s rajčicama, dakle najočekivanije jelo u ovo doba godine, kao i razni sataraši, pizzaiole i slični umaci za konkretne komade mesa.
Umjesto toga, Esplanadina fešta rajčica temelji se ili na svježini, ili na zadimljenosti. Od osam crvenih jela, među kojima se našao i carpaccio, kušali smo četiri. Krem juha od rajčica s komoračem, izgledala je klasično i izdašno. Gazpacho je poslužen u boci i čaši; riječ je o dosad najboljem gazpachu što smo ga kušali u Zagrebu i to zato što je imao gotovo glatku teksturu, a nije izgubio ništa od svježine i vibrantnosti okusa prvorazrednih ljetnih rajčica. Gazpacho je serviran s kroketima od sira i maslina. Kremasti rižoto sa sušenim rajčicama i dimljenom burattom izvrsno je suprotstavio kiselinu pomidora zadimljenoj masnoći sira: sam je rižoto bio skuhan uobičajeno perfektno. To jelo, koje košta 75 kuna, trenutno je valjda najbolji value for money na cijeloj zagrebačkoj restoranskoj sceni. Naposljetku, marinirane male rajčice poslužene s dimljenim srdelama i hrskavim krušnim tijestom moderno su i slasno jelo, koje traži nešto više vina. Mi smo, naravno, popili puno vina (i malo piva), ali da nismo, ovaj odlični, osvježavajući, ultrasezonski ručak za dvoje koštao bi, skupa s kućnim sladoledom od marelice i pinjola, nekih 280 kuna. Esplanada je skoro uvijek dobra do odlična, a ne mora, očigledno, baš uvijek biti skupa.
