Vraćajući se iz Novog Vinodolskog, u subotu ujutro na benzinskoj crpki u Ravnoj Gori kupili smo Coca Colu Zero Sugar, koja je počela naslijeđivati prilično uspješni Coke Zero. Coke Zero nesumnjivo je najbolji od svih Coca Colinih “dijetnih proizvoda” zato što je uspio bar donekle imitirati oštrinu prave Cole, i prikriti okus umjetnih zaslađivača. Zero Sugar tu je napravio gigantski korak unatrag. Sve što osjetite na aftertasteu jest onaj grozni plastični okus kemijskih nešećernih sladila, koji traje, traje i traje i napokon izaziva blagu mučninu.
No, osim što se u Coli Zero Sugar prejako osjeti ne baš cijenjeni aspartam, mnogo je gora njena razina slatkoće. Coke Zero Sugar najslađa je Coca Cola koju smo probali još od 2009. ili 2010., kad smo u Central Parku kupili veliku limenku bijele Diet Coke, koju smo odmah bacili u smeće. Tada, naime, nismo znali da su američke ” dijetne” cole puno slađe od europskih. Coke Zero Sugar upravo je patološki slatka. Najslađi Oreo ili Milka doimaju se kao hrana za ozbiljne odrasle konzumente, u usporedbi sa slatkoćom nove Coca Cole.
Kad bi se slatkoća Cole mjerila skalom ljutine za čilije, Coke Zero Sugar bila bi barem But Yolokia. Coca Cola na svom webu tvrdi kako je Zero Sugar još jedan doprinos te tvrtke u borbi protiv unosa šećera u organizam. Bojimo se da se tu radi o neukusnom cinizmu. Svaki tinejdžer koji se navikne na Coke Zero Sugar (u kojoj, dakle, nema šećera), cijeli će život htjeti jesti najslađu, dakle i najopasniju hranu. Valja se nadati da će Coca Cola morati odustati od ovog proizvoda jer tako grozno piće, koje kod kupaca stvara ovisnost o slatkom, zaista ne bi trebalo postojati u najmasovnijoj distribuciji.
