U našem je slučaju riječ o sljedećim okolnostima: Hrvatska je već godinama u trendu, pa sve više ljudi želi provjeriti zašto; Hrvatska je fizički sigurna zemlja; Hrvatska je, zapravo, još jako jeftina; Hrvatska srećom nije pala u zamku resortskog all inclusive turizma koji ubija svaki individualni doživljaj gosta; i Hrvatska je, naravno, zaista lijepa i vrijedi je vidjeti. Naravno, naša turistička industrija ima još golemi prostor za napredak, koji mora ići u dva smjera. Prvi je infrastrukturni; dakle, Hrvatskoj su potrebne još stotine hotela, uglavnom s pet i stvarne četiri zvjezdice. Izgradnja novih hotela osigurat će stalni turistički rast, budući da je udio hotelskih kreveta u ukupnim našim smještajnim kapacitetima nekih 17 do 18 posto, što je smiješno malo. Drugi je softverski: Hrvatska se tek mora afirmirati kao gastrodestinacija i kao vinska destinacija, zašto postoje stanovite pretpostavke, ali nedostaje strahovito puno znanja. Osim toga, državna politika, udvostručenjem PDV-a na restorane, izravno je spriječila razvoj Hrvatske kao gastrodestinacije. Evo našeg izbora pet najboljih jadranskih destinacija u najuspješnijem ljetu u povijesti hrvatskog turizma.
Premda u Splitu nema pravih hotela (osim Parka), i premda u Splitu nema mnogo vrhunskih restorana, Split smatramo uvjerljvio najatraktivnijim hrvatskim turističkim odredištem. Evo zašto. Split je zadnjih godina postao gotovo pa hrvatska Barcelona: riječ je o gradu koji je sam po sebi strahovito atraktivan za turiste, i koji se svojim mikroinfrastrukturama prilagodio turističkim potrebama. Trgovine u centru Splita najtraktivnije su na obali, splitska je tržnica odlična, splitski kafići, barovi i bistroi izgledaju kao da su došli iz najtraženijih europskih mediteranskih destinacija, a cijeli se, politički gledajući konzervativni grad, zapravo izvrsno prilagodio fenomenu Ultre, koja ga je globalno afimirala. Split je grad koji zaista živi s turizmom, i gdje se na svakom uglu u strogom centru vidi da ljudi pokušavaju inovirati, učiti i napredovati.
Jednom kad Split dobije više hotela s pet zvjezdica, i kad aktualna bistrološka scena počne napredovati prema pravoj gastronomiji, Split će se definitivno uvrstiti među najvažnije obalne europske turističke gradove.
Rovinj je primjer destinacije koju su stvorili hoteli s pet zvjezdica. Rovinj je, naravno, oduvijek najljepši istarski grad. Međutim, dok Maistra ondje nije počela graditi hotele s pet zvjezdica i fenomenalnu plažu ispred tih hotela, Rovinj je bio tek jedno od mnogih rustikalnih mjesta na obali. Dobre investicije privukle su novu publiku, koja je utjecala i na lagano dizanje kvalitete restoranske i barske scene, koja je ove godine znatno življa nego ranijih. Naposljetku, Rovinj je prvi grad u Hrvatskoj s Michelinovom zvjezdicom, a nema nikakve sumnje da dobar broj Monteovih gostiju dolazi upravo iz rovinjskih hotela s pet zvjezdica.
Dubrovnik je naprosto Dubrovnik. Premda se u Dubrovniku skoro ništa bitno nije promijenilo već predugo godina, i premda dubrovačka ugostiteljska ponuda katkad djeluje umorno, Dubrovnik je najjači hrvatski brand, globalno poznatiji od same Hrvatske, i on će uvijek biti najtraženija domaća turistička destinacija. One Suite Hotel glavno je ovogodišnje dubrovačko turističko osvježenje dok bi Belvedere i Ritz Carlton, kad se jednom otvore, napokon trebali redefinirati lokalne hotelsko-ugostiteljske standarde.
Lošinj je, poput Rovinja, zahvaljujući ulaganju u hotele postao jedno od vodećih hrvatskih turističkih odredišta. Otvaranje Alhambre i Belevuea, i nekoliko vrlo luksuznih vila kojima upravlja ista tvrtka, stvorilo je za Hrvatsku dosad netipičnu sinergiju. Luksuz svjetskog ranga i visoka gastronomija spojeni su s divljom prirodom Lošinja i Cresa. Izgradnja još jednog five star hotela, otvaranje golf igrališta i proširenje aerodroma, koji će moći primati velike putničke avione, zadržat će Lošinj među najatraktivnijim hrvatskim turističkim destinacijama.
Hvar je na svakoj ovoj listi jednako nezaobilazan kao i Dubrovnik. Osim toga, Zirojevićev Laganini Hvaru je napokon dao i ozbiljnu gastronomsku crtu. Koliko god da je Hvar prelijep, on se konstantno suočava s dva problema. Prvi je nepostojanje zaista vrhunskog hotela. Stoga jedva čekamo početak gradnje Four Seasonsa. Drugi, karakterističan za većinu hrvatskih otoka, jet pomalo depresivna pustoš koja ondje vlada kad ljeto prođe. Lani smo posjetili Hvar početkom ožujka. U osam navečer izgledao je kao najmračnije i nausamljenije mjesto na svijetu. Hvaru su neophodno potrebni sadržaji koji će ga održavati živim izvan pune sezone.
