“Ovo je sve bilo sjajno,” kazao nam je pretkraj gala večere u Vili Vipolže u Brdima, Andrew Jefford, prva tipkovnica Decantera i najvažniji moderni vinski kritičar engleskog jezika. S Jeffordom, Marjanom Simčičem i Valerijom Simčič, koji su sinoć radno proslavili dvadesetu godišnjicu braka, sjedili smo za stolom broj četiri u podrumu tog lijepog dvorca blizu slovensko talijanske granice, gđe se u srijedu 30. kolovoza odvijao jedan posve neobičan vinski spektakl. Radilo se o Prvom međunarodnom masterclassu rebule, pod geslom Brda, Home of Rebula.
Masterclass se sastojao od tri događaja. Između 11 i 13 i 30 na prvom katu Vile trajala je sama majstorska radionica, s vrlo ograničenim brojem sudionika. Zatim je, poslije kratkog ručka na ladanjskoj terasi Vile Vipolže počeo neobavezni tasting koji se protegnuo do pet popodne, gđe su sudionici mogli kušati neka posve rijetka vina poput Gravnerove Rebule Riserva iz 2003. godine, koju je Matea Gravner točila iz magnuma.
Navečer je, pak, priređena raskošna formalna večera, koju je skuhao Zemonov chef Tomaž Kavčič. Na aperitivu prije večere gudački je kvartet naizmjence svirao klasičnu glazbu i pop jazz klasike poput Summertime, dok su se konobari graciozno kretali među gostima s magnumima lokalnog pjenušca.
Prvi međunarodni masterclass rebule impresionirao je na dvije razine, stručnoj i ideološko-organizacijskoj. U stručnom smo dijelu, na samoj radionici, kušali 13 rebula podijeljenih u tri grupe: svježa vina, vina odležana u drvu, i dugo macerirana vina. Među svježim vinima najbolji je dojam ostavio Jermann iz 2016.
Među odležanim rebulama Simčičeva Opoka iz 2013. nije imala konkurenciju, premda se izvrsnim pokazao i Bagueri iz 2013. Zanimljivo je da Andrew Jefford smatra kako baš ova druga kategorija vina najpreciznije izražava karakter sorte i terroira. U trećoj, oranž skupini, briljirali su Gravner s Ribollom iz 2009. i Radikon s Ribollom iz 2004.
Ideološko-organizaciji gledano, Prvi međunarodni masterclass rebule izveden je gotovo savršeno. Prvo, cijeli je događaj bio posvećen isključivo afirmaciji sorte i njenih regija, Brda i Collia. Drugo, organizatori su uspjeli okupiti dvadesetak utjecajnih svjetskih vinskih novinara: osim Jefforda, u Brda je došla i direktorica Wine&Spirits (James Suckling i Parkerov kušač za srednju Europu otkazali su u zadnji čas zbog objektivnih okolnosti). Treće, na Prvom masterclassu nije bilo mjesta za lifestyle medije: ako tretiramo vino kao ozbiljnu stvar, lifestyle mediji nam ne trebaju. Ako tretiramo vino kao robu za supermarkete, lifestyle mediji su nam neophodni. U Brdima i Colliu odlučili su, srećom i napokon, tretirati vino kao ozbiljnu stvar.
Četvrto, zaista je senzacionalno što je Prvom masterclassu rebule nazočio sam Joško Gravner, jedan od najvažnijih svjetskih vinara našeg vremena; Gravner je poznat i po tome što ne uživa u javnim manifestacijama. Peto, svaki detalj jučerašnje proslave rebule izgledao je izvanredno promišljeno: od velikih, lijepih izložbenih bannera na pročelju Vile do preciznog scenarija predstavljanja vinara tijekom večere. Scenarijem kratkih dinamičnih prezentacija vinara spriječilo se da se završni događaj pretvori u polupijani neobavezni party kao što se to uvijek događa na hrvatskim vinskim manifestacijama.
Prvi međunarodni masterclass rebule autoritativno je i elegantno predstavio sortu i regiju, i to na globalnom tržištu. Šteta je jedino što se u Vili Vipolže nisu pojavili Aleš Kristančič i Aljoša Jakončič. Neovisno od lokalnih rivalstava, trebali su doći: ako su mogli Gravner i Jermann, morali su i oni. Organizatori velikih hrvatskih vinskih festivala mogli bi, kad se završe berbe, otići kod Marjana Simčiča i pokušati naučiti nešto o važnosti i karakteru vinskih festivala. Vinski se festivali ne bi smjeli svoditi na masovno alkoholiziranje u sportskim ili hotelskim dvoranama, jer se takvim modelom ni sorti, ni terroiru ni industriji ne daje stvarna dodana vrijednost nego vino ostaje tek medij više ili manje masovnog opijanja.
Negdje oko jedanaest navečer stari gospodin Jermann prvo je održao govor u čast zajedničkog identiteta Brda i Collia, a zatim je došao do našeg stola, kako bi nas zamolio da mu pošaljemo netom snimljene fotografije s njegovim puno mlađim kolegama. Pa se s Andrewom Jefordom počeo dogovarati oko posjeta vinariji. Pa smo svi još kušali jako rijetko Gravnerovo desertno vino 8-9-10. Iza 11 sati bili smo prepuni dojmova i važnih informacija, a nitko u cijeloj dvorani nije bio pijan iako je atmosfera bila energična i razdragana. Prvi međunarodni masterclass o rebuli postavio je zaista potpuno nove, iznimno visoke standarde za sve vinske događaje u ovom dijelu Europe.