Prosecco je postao najveći masovni vinski biznis u Europi. Stotine milijuna boca ovog sjevernotalijanskog pjenušca, koji se proizvodi Charmat metodom (radi se o drugoj fermentaciji u tankovima), i čiji proizvodni proces traje vrlo kratko, uglavnom se ne uzdižu iznad razine dosadnih i bezličnih alkoholnih napitaka koji su sjajnim marketingom, ali i spletom sretnih okolnosti, postali Coca Cola vinske industrije. Stoga je zaista zanimljivo povremeno naići na prosecco koji posjeduje okus i karakter.
Među takve primjere spada obiteljska vinarija Bianca Vigna, utemeljena prije desetak godina, koja danas proizvodi od 600 tisuća boca (što nije mnogo za standarde prosecca). Bianca Vigna je za svoj Extra Dry Spumante Veneto prije četiri godine dobila 91 bod u Decanteru, uz napomenu da je riječ o vinu punog okusa s klasičnim aromama krušaka i bijelih bresaka. U petak ujutro u zagrebačkoj vinoteci Svijet vina kušali smo, među ostalim pjenušavim vinima što ih uvozi Acrobat, tri prosecca Bianca Vigne.
Prosecco iz temeljne linije dobra je vrijednost za novac u rangu cijena do šezdesetak kuna, dok je posebno zanimljiva nešto skuplja Bianca Vigna (do stotinjak kuna) s oznakom biologico. Na našem tržištu, naime, gotovo da i nema prosecca s ekološkim oznakama, što taj pjenušac čini prilično konkurentim.
Poslije Bianca Vigne kušali smo dva vina tvtke Adami, Dom Perignona u svijetu prosecca. Adami je vinarija utemeljena prije više od 90 godina, čija vina redovito dobivaju ekscentrično visoke ocjene za kriterije prosecca, i zaparavo ulaze u kategoriju fine wines. Adamijev Cartizze tako je od Decantera dobio 94 boda, dok je Robet Parker Vignettu Giardinu dao 92 boda. Prvo smo kušali elegantni, i gotovo suhi Bosco di Gica u kojem je giera pojačana s 3 do pet posto chardonnaya.
Zatim smo probali raskošni Vignetto Giardino, u kojem se dvadesetak grama šećera fino nadmeće s ekscentrično ekspresivnim aromama marelica, bresaka, dinja i citrusa. Radi se o izvrsnom vinu koje se može piti kao aperitiv, zatim uz jako začinjenu indijsku i kinesku hranu, te uz niz kolača koji nisu previše slatki. Vignetto Giardino najbolji je prosecco što smo ga kušali ove godine, a kušali smo ih vrlo mogo, jer invazija prosecca na svjetska tržišta nije zaobišla ni Hrvatsku. Adamijeva su vina, naravno, skuplja od Bianca Vigne.
U petak ujturo probali smo još i tri pjenušca Dr. Loosena, legendarnog proizvođača i hrvatskim kupcima dobro poznatih njemačkih rizlinga. Prvi, za znakom L, proizvodi se od kupljenog grožđa, relativno je sladak (oko 27 grama šećera), te ne košta mnogo (do šezdeset kuna). Drugi, sekt napravljen od rizlinga iz Loosenovih vinograda, tradicionalnom metodom u brut varijanti (90 bodova u Decanteru, oko stotinjak kuna), elegantno je, kristalno čisto vino koje je lijepo spojilo prepoznatljive voćne arome rizlinga s finim, dugim perlanjem. Rose, proizveden od crnog pinota, vino je velikog tijela, i snažne strukture. Dr. Loosenovi pjenušci jedina su njemačka pjenušava vina na hrvatskom tržištu vrijedna pažnje; ona zaista nemaju ništa s duboko kompromitiranim masovnim brandovima poput Henkella. Ona, dapače, pokazuju visoku kulturu proizvodnje pjenušaca od rizlinga, koja je kod nas prilično nepoznata.
