Prije dvije godine Telegram je objavio opsežno istraživanje o tome što zapravo prodaje Eko Sever, pionirska tvrtka u uzgoju , distribuciji i promociji certificirane ekološke hrane u Hrvatskoj. Telegram je nizom fotografija i razgovorima sa sudionicima cijele operacije, pokazao kako Eko Sever kupuje necertificirano povrće na zagrebačkoj Zelenoj tržnici, pa ga onda prodaje pod ekološko povrće. Telegram je, dakle, optužio Eko Sever za prilično tešku prevaru.
Eko Sever negirao je točnost Telegramovih navoda, pa je uzvratio tužbom. Prošlog je tjedna, međutim, Općinski sud u Zagrebu odbio tužbu Eko Severa, čime je faktički potvrdio Telegramove navode (radi se o prvoj, nepravomoćnoj presudi). Općinski je sud 22. rujna presudio u korist Telegrama i na temelju iskaza vozača Branka Šimeca, koji je na sudu izjavio slijedeće: “Povrće za gospođu Ivku Sever nabavljao sam na Zelenoj tržnici, gdje ne postoji roba s eko certifikatom, niti je gospođa Sever od mene ikada tražila povrće s eko certifikatom. Gospođa Sever kontakirala me da joj nabavim karfiol, paprike …Znala me povremeno nazvati, kad bi im falilo nekih namirnica.”
Eko Sever, proizlazi iz svjedočenja a i same presude, svjesno je i namjerno kupovao neekološko povrće, koje je onda preprodavao kao ekološki certificirano povrće. Ovaj slučaj još je jednom ukazao na nepostojanje efikasnih metoda nadzora porijekla i kvalitete hrane u Hrvatskoj, što ostavlja golem prostor za lažno deklariranje pojedinih namirnica.
Karakterističan je primjer svježa riba. Prilično pouzdano znamo za barem nekoliko restorana Istri, Kvarneru i u Dalmaciji, koji uglavnom rade s bijelom ribom iz sjeverne Afrike i sa škampima i jastozima iz Škotske, ali tu ribu i rakove gostima redovito prikazuju kao jadranske, jer im se to, prirodno, čini komercijalnijim.
Drugo, poznato nam je više primjera fast foodova i drugih lokala koji tvrde da prodaju pljeskavice ili odreske od black angusa, premda ništa od black angusa nikad nije ušlo u njihove kuhinje (što se katkad da zaključiti i po cijeni). Jedan nam je ugledni zagrebački ugostitelj ovog proljeća skrenuo pažnju na činjenicu da iz Dalmacije dolaze cisterne i cisterne maslinova ulja koje se u Zagrebu prodaje pod istarsko, jer istarsko postiže višu cijenu. I tako dalje, i tako dalje.
Pogrešno obilježavanje porijekla hrane jedan je od najčešćih obrazaca prevare u trgovini hranom, koji podjednako vrijedi i za velike industrijske firme, za male proizvođače hrane i za neodgovorne trgovce i restauratere, i koji nema geografskih ograničenja: najveće malverzacije s lažnim označavanjem vina dešavaju se upravo u Francuskoj, i to ne samo s jeftinim vinima, nego i s vrlo prestižnim apelacijama poput Chateauneuf du Papea, dok je falsificiranje etiketa ekstremno skupih vina dugogodišnji unosan biznis. Moramo se, nažalost, pomiriti s činjencom da često ne znamo što zapravo jedemo i pijemo. U takvom kontekstu, povjerenje u pojedinu trgovinu ili restoran, za kojeg možemo biti sigurni što nude, postaje sve snažniji argument kad biramo gdje ćemo kupovati hranu, ručati ili večerati.
Fotografija/Telegram.hr
