“U Zagrebu se nigdje za takav rang novca ne može tako dobro jesti,” rekao je naš dugogodišnji prijatelj i poslovni suradnik, kad je vidio račun današnjeg ručka u Noelu. Dakle, dva izvrsna bisquea od škampa, tartar biftek, jetrica na venecijanski, dvije čaše šampanjca Hoecq i dvije čaše Simčičeva Sivog pinota platili smo točno 454 kune. Uz to smo još dobili puno svježe foccacie s kremastm maslacom, hrskave grisine i nešto bijele i crne čokolade kao petit fours (premda nismo naručili kavu ili čaj). Noel je, među rijetkima u Zagrebu, svladao koncept jednostavnog fine dining ručka.
U Londonu ili Parizu uobičajeno je da u Michelinovim restoranima koji za večeru koštaju nekoliko stotina eura po osobi, možete ručati sa trideset ili četrdeset eura. Noel je jednostavnim, ali precizno izvedenim menijem za ručak, uspio uvesti ovu ključnu cjenovnu diversifikaciju u zagrebačkoj restoranskoj industriji. Prije Noela, još je jedino Priska Thuring uvela jednostavnu, relativno jeftinu, a zaista izvrsnu hranu za ručak. Posve je jasno da će se sve više naših restorana morati okretati takvom poslovnom modelu.
