U Laništu, naselju kraj zagrebačke Arene, postoje dva restorana, Fianona i Paesano. Oba su istoga žanra: riječ je o lokalima s bogatim izborom pizza, plus nešto tjestenina, salata i par komada mesa. Paesano drži i losos i tunu. Odlučili smo se za Paesano, ne zbog tune i lososa, nego zato što smo na Fianoninoj vinskoj karti vidjeli one mini buteljke od dva decilitra, koje su pouzdani znak za izbjegavanje restorana. Sat i pol kasnije nismo bili sigurni jesmo li pogriješili. Naime, hrana u Paesanu zaista ne valja. Evo zašto.
Tagliatelle all’Amatriciana bile su servirane s toliko umaka da su se pretvorile u juhu. Samo je tijesto variralo na rubu teško jestive prekuhanosti. Okus umaka međutim nije bio posve loš, što je razlog zbog kojeg je Paesano izbjegao jedinicu. Lasagne bolognese bile su, pak, potpuno bezukusne, premda su izgledale bolje od tagliatella, dok su bruschette s rajčicom i rikulom nedostatkom okusa podsjećale na snack iz obližnjeg shopping malla.
Naposljetku, o Paesanovu znanju o kuhanju dovoljno govori činjenica da masovno koriste vrhnje za kuhanje, što ponosno ističu u opisima pojedinih jela. Paesano je, svejedno, u nedjelju popodne bio solidno ispunjen. I to nije paradoks. Prvo, Paesanove su porcije toliko velike da oni koji se u nedjelju izbore s tanjurom paste (oko šezdesetak kuna) ne moraju ništa jesti barem do srijede. Drugo, ponuda hrane u Areni još je gora od kuhanja u Paesanu. Treće, Lanište je zaista daleko od grada, pa lokalni potrošači nemaju puno izbora. Paesano je, naprosto, dosadna ali izdašna hranionica u izoliranom dijelu Zagreba. Vinska karta, s desetak buteljki na čaše, iznenađujuće korektna za takvu vrstu kuhinje.
PAESANO
Lanište ,Zagreb
HRANA -2/5 VINSKA KARTA 3/5 POSLUGA 3/5 AMBIJENT 3/5
sve kartice
