U petak 13. listopada, počinje novi Tjedan restorana, manifestacija koja je svojedobno izazivala veliku pozornost hrvatskih restoranskih poduzetnika i njihovih gostiju. Sjećamo se ne tako davnih vremena, kad je Bistro Esplanade bio rezerviran danima unaprijed za stotine i stotine ljudi koji inače ne jedu u najboljem zagrebačkom hotelu, ali koji su si mogli priuštiti ručak i večeru za sto kuna, koliko objed u Tjednu restorana košta već sedam godina.
Sjećamo se da su u Tjednu restorana svojedobno sudjelovala i druga imena teške kategorije poput, recimo, Vinodola ili kratkotrajne ali kulinarski izvrsne Asie T House, kao i mnogo pristojnih restorana srednjeg ranga.
U novom Tjednu restorana, međutim, sudjeluje gotovo isključivo B ili C liga zagrebačkih gostionica, uz svega dvije ili tri iznimke. Iskreno govoreći, jedva da smo pronašli pokoji retoran gdje bismo uopće poželjeli jesti, u ovogodšnjoj zagrebačkoj selekciji Tjedna restorana.
I niti jedan sasvim sigurno po kuhanju ne spada među dvadeset vodećih zagrebačkih restorana. eSama činejnica da je Tjedan restorana uspio angažirati Sheraton i Westin ne znači baš ništa, jer je F&B u tim hotelia s vrlo uvjetnih pet zvjezdica već jako dugo u devastiranom stanju. Posebno je zanimljivo da Tjedan restorana nije uspio privući ni zagrebačke street food lokale.
Situacija je još gora u Dubrovniku i na Kvarneru, gdje u Tjednu restorana sudjeluje , doslovno, samo po jedan restoran, kao i u Istri, s ukupno šest restorana, od kojih su tri hotelska a niti jedan ne posjeduje osobitu reputaciju. Tjedan restorana ove je godine zaživio jedino u Splitu, gdje je mobizirao čak deset lokala, ali i ovdje nedostaju oni najatraktivniji poput O’Zlata, NoStressa ili Kadene .
Više je očiglednih razloga za potpunu marginalizaciju Tjedna restorana. Prvo, uz PDV od 25 posto niti jedan restoran ne može osmisliti decentan troslijedni obrok od sto kuna, a da pritome bilo što zaradi. Drugo, iskusni restorateri već znaju da im se gosti koji dolaze na Tjedan restorana uglavnom nikada neće vratiti. Treće, Tjedan restorana nije izdržao konkurenciju brojnih food festivala, koji puno izravnijim poslovnim i komunikacijskim modelima privlače desetine i desetine tisuća ljudi. Ako se Tjedan restorana vrlo brzo i vrlo drastično ne obnovi, sasvim je jasno da će nestati. Ili će još neko vrijeme tavoriti u ne baš atraktivnom društvu gostionica koje se bore za opstanak i kojima se katkad pridružuje pokoji naivni ugostiteljski poduzetnik koji baš ne poznaje situaciju na sceni, pa misli će mu se sudjelovanje u ovakvom Tjednu restorana isplatiti.
