Restoranima izvan zagrebačkog središta, uz mnogošto drugo, izrazito nedostaje profesionalnost. Radi se o temeljnim ugostiteljskim znanjima, bez kojih je nemoguće postići imalo više standarde u pripremanju i prezentiranju hrane. Sigetski Il Secondo dramatična je iznimka. U Il Secondu povremeno jedemo već sedam godina, i rast kvalitete usluge, kao i sve inteligentniji obrasci vođenja restorana, vidljivi su iz godine u godinu. Primjerice, prije šest ili sedam godina maslinovo ulje serviralo se u raspršivačima. Danas na stol dolaze velike boce s logom restorana, ali i s imenom i adresom proizvođača na stražnjoj etiketi.
Chef Branko Kusovac
Prije godinu dana uz hamburger smo dobili neko dosta staro pecivo, dok su nam jučer uz ručak donijeli dvije vrste uzorno svježeg i sasvim finog kruha. Dnevni su meniji koncipirani logično, pa je jučerašnji počeo s fritajom od vrganja i San Danielea (koja je bila jako, jako dobra), dok smo među zanimljivijim jelima uočili vitello tonnato, u čijem opisu piše da koriste divlju jadransku tunu.
Izbor vina na čaše kratak je ali efikasan, pa smo jučer probali lijepi Attemsov Pinot Grigio i srčani Rizmanov Tribidrag. Vina se, srećom, toče pred gostom, što je u Hrvatskoj još uvijek raritet. Il Secondo je jučer ostavljao dojam ozbiljnog, dobro vođenog i profesionalnog restorana, neuspredivo naprednijeg od gostionica s južne strane Save, u kojima smo jeli zadnjih par tjedana.
