Carpaccio je i u srijedu za ručak bio uobičajeno prezaposlen: na toploj listopadskoj terasi nije bilo slobodne stolice, dok je unutra ostalo nekoliko stolova za prolaznike koji nisu rezervirali. Carpaccio je apsolutni fenomen zagrebačkog ugostiteljstva, jer zaista ne znamo ni za jedan drugi gradski restoran takvog, relativno visokog ranga cijena, koji je baš stalno pun. Kako je, međutim, vlasnik Vivata Boris Ivančić na današnji ručak donio dvije sjajne buteljke, ovaj se tekst od restoranskog prikaza pretvorio u impresionističku vinsku apologiju.
Prvo smo otvorili Ferrari Perlé iz 2010. godine. Ferrari iz Trenta vjerojatno je globalno najcjenjenija talijanska šampanjerija, uz Ca’del Bosco i Bellavistu iz Franciacorte. Perlé iz 2010. napravljen od chardonnaya, vino je velikog tijela, visoke i čvrste kiseline, bogatog vinsko cvjetnog bouqueta, s puno citrusnih elemenata u okusu. Ferrari Perlé u dućanu će koštati oko 200 kuna ili manje, što predstavlja sjajnu vrijednost za novac.
Flor de Pingus pripada, kako ime kaže, jednoj od najslavnijih španjolskih vinskih dinastija. Sam Pingus, prvo vino ove zaista kultne vinarije iz Ribere del Duero, na Wine Searcheru prodaje se po prosječnoj cijeni od 5500 kuna za bocu. Flor de Pingus je otprilike sedam puta jeftiniji, što se ne vidi u kvaliteti. Flor de Pingus spada među ona klasično konstruirana svjetska vina, s nevjerojatno intenzivnim i preciznim bouquetom (crno voće, crveno voće, tamna čokolada, grafiit, dim ), s dugim i bogatim okusom i sa upravo savršenom elegancijom. Ovaj je tempranillo još bezočno mlad, o čemu svjedoče fino granulirani ali vrlo zamjetni tanini. Oba ova velika, baš spektakularna vina značajno obogaćuju sve zanimljiviju selekciju uvoznih buteljki na hrvatskom trżištu.
