Početkom ovog tjedna imali smo nevjerojatnu sreću probati dva izvrsna, relativno stara šampanjca. Prvo smo u ponedjeljak u rovinjskom Tramontu popili buteljku veličanstvenog Dom Perignon Rosea iz 1998. godine. Robert Parker to je vino prije desetak godina ocijenio s 95 bodova. Danas vrijedi više. Devetnaestogodišnji ružičasti Perignon prvo miriše na šumske jagode sa šlagon, da bi se dvadesetak minuta kasnije u čaši pojavile jake arome uvelog lišća, mokre zemlje i crnih trubača. Nijanse jesenje šume i tartufa tipične su za zrele šampanjce, a kad se udruže s voćnim mirisima i vrlo kremastom teksturom, rezultat je zaista senzacionalan.
Dan kasnije u La Grisi u Balama pronašli smo jednu od zadnjih buteljki Grande Reservea growers vinarije Vilmart. Grande Reserve je non vintage šampanjac, koji ne bi trebao predugo trajati. Međutim, ovaj šampanjac u zrelim godinama perlao je iskričavije od mladog prosecca, dok je njegov duboki vinski okus pokazao zašto dobri šampanjci spadaju među najplemenitija vina na svijetu.
Par mjeseci ranije, u Boškincu na Pagu, sommelier Roko Bekavac otvorio nam je Krug Grande Cuvee, koji se bazirao na jednoj od berbi s kraja osamdesetih godina. Ovaj tridesetogodišnji non vintage Krug zadržao je svoju metalu kiselu kičmu i jako raskošan okus. Da ga nismo popili za pola sata, mogao je trajati još desetak godina. Svi ovi primjeri pokazuju da dobri šampanjci, baš kao i dobri bordeauxi, nemaju rok trajanja. S druge strane, u vinskim se knjigama uči da non vintage šampanjce valja popiti čim ih kupite.
Riječ je o jednoj od najgorih predrasuda kojima su izloženi naraštaji i naraštaji novih sommeliera, enologa i vinara. Čak i industrijski šampanjci poput Moeta ili Pommerya mogu trajati razmjerno dugo, jer kiselina u šampanjcu snažno konzervira njegova organoleptička svojstva.
Dakle, ako stariji non vintage šampanjci izgube puno mjehurića, u njima se može uživati kao u vrlo dobrim, blago pjenušavim zrelim vinima. A vintage i luksuzni šampanjci zaista nemaju rok trajanja. Barem ne manji od 20 do 25 godina.
