Poslije višegodišnje relativne stagnacije, tijekom koje je malvazija živjela na dobrom marketingu i usavršavanju već pomalo starog stilskog modela clean and fresh, ova nam je godina donijela nekoliko izvrsnih vina, koja mijenjaju predodžbu o malvaziji i koja pokazuju podjednako svestranost malvasie istriane, tako i njenu sposobnost da daje zaista velika vina. Pri tome mislimo na Marka Fakina u kategoriji mladih vina, te još više na Kozlovićevu Santa Luciu iz 2015., zatim Ipšine debitantske macerirane malvazije, Laguninu Vižinadu iz 2013. koja se upravo približava vrhuncu, te na Claijev Sveti Jakov iz 2015.
Sveti Jakov pijemo već desetak godina. Prve berbe koje smo kušali dojmile su nas se svojom ekspresivnošću, ali su imale očigledne tehničke nedostatke. Berba 2013. najavila je baš izniman skok u čistoći okusa i aroma, a nije izgubila na snazi i prirodnosti, dok je berba 2015. dala vjerojatno najbolji Sveti Jakov dosad.
Sveti Jakov iz 2015. velik je, mišićav i gust kao skoro sva druga vina Giorgia Claija. No, Sveti Jakov iz 2015. nema oštre rubove kao rana njegova bijela vina, niti pretjeranu gorčinu koja je također znala obilježavati prijašnje berbe Claijevih malvazija. Novi Sveti Jakov istodobno je rudimentaran i elegantan, s bogatim i kompleksnim voćnim aromama koje idu do narančine kore, s ponešto sekundarnih aroma i s punim, dugim, luksuznim okusom koji traje i traje, i traje. Radi se o jednom od svega nekoliko hrvatskih “prirodnih” vina, koja se mogu mjeriti s vrhunskim vinima sličnog žanra iz Goriških brda i Collia. Claijev Sveti Jakov iz 2015. snažan je kandidat za Vino godine Kulta Plave Kamenice.
Gastronomska preporuka Sveti Jakov spada među ona bijela vina koja idu izvrsno uz crveno meso, uključujući i krvave steakove. Želite li biti konvencionalniji, probajte s tunom, gofom , dobrim lososom ili ovećim divljim brancinom. Vrlo stari tvrdi sirevi također su dobar izbor, kao i vrhunska crna čokolada, koliko god to zvuči neobično.
