Ulaz u FICO Eataly World izgleda kao ulaz na autocestu. Desetak kućica u oba smjera otvoreno je 15. studenog kraj Bolonje, da bi dočekivale stotine tisuća posjetitelja u prvom svjetskom zabavnom parku posvećenom gastronomiji. Ispred centra parkirani su redovi Bianchijevih hipsterskih bicikala s drvenim košaricama za shopping. Ljudi se ludo zabavljaju dok se na njima voze među desecima barova, bistroa i restorana, malih trgovina s artizanskim čokoladama, tjesteninama, sicilijanskim marmeladama i toskanskim vinima, ribarnica, tržnica i mirisnih pekarnica. Želite li samo površno pregledati FICO Eataly World, morate biti spremni pješačiti ili biciklirati više od četiri kilometra.
U centru su apsolutno svi relevantni talijanski brendovi hrane i opreme za kuhanje. Oko FICA, uređene su minijaturne pokazne poljane s maslinicima, organskim vrtovima, domaćim životinjama koje su sada uglavnom prazne ili je na njima tek nekoliko ograđenih životinja što ne izgleda baš sjajno. Između štandova je jedan čitavi teren za odbojku na pijesku i parkić za djecu, čak i igralište za minigolf napravljeno je kao mala farma. Staitstički, poduhvat je impresivan, investicija je veća od 100 milijuna eura. U FICO Eataly Worldu izlaže oko 200 kompanija, od Granarola i Lavazze do Carpigianija i Venchija, zajedno moćnim talijanskim poljoprivrednim konzorcijima poput proizvođača parmigiana reggiana i najvećih zvijezda talijanske gastronomije poput chefa Heinza Becka, nositelja tri Michelinove zvjezdice za rimski restoran La Pergola, koji potpisuje meni u bistrou u uglednih proizvođača pršuta Ruliano.
FICO Eataly World pionirski je, potencijalno revolucionarni projekt Oscara Farinettija, osnivača koncepta Eataly. Farinetti je s Eatalyjem postavio novi model prezentacije i prodaje hrane, koji je istodobno i najavio i definirao današnje trendove, posebno lokalnost i transparentnost porijekla. Inovativni prodajni koncept Eatalyja spaja iskustvo lokalne tržnice, supermarketa, food courta i trgovačkog centra, dokazujući da afirmacija kvalitetne lokalne hrane kroz pristupačne formate može biti itekako profitabilna. Nakon agresivnog širenja u kojemu je otvoreno 20 Eataly centara u cijelom svijetu, neke su stvari postale jasnije. Koncept puno bolje prolazi u Americi i izvan Europe, nego u Italiji, dok je u Japanu doživio debakl pa su se preorijentirali na jugoistočnu Aziju. Također, pokazalo se da izuzev onoga u Trstu, manje Eataly trgovine nisu isplative i da se koncept mora fokusirati na veće formate, ne želi li ponoviti pad prometa od prošle godine, 370 milijuna eura umjesto očekivanih 480 milijuna, s posebnim doprinosom talijanskih kupaca tom neugodnom trendu.
S FICO Eataly Worldom, Farinetti u partnerstvu sa švicarskim Coopom i Poljoprivredno-prehrambenim centrom iz Bolonje ide veliki korak dalje, pokušavajući lokalnu prehrambenu industriju pretvoriti u masovnu turističku atrakciju, nešto kao Disneyland za ljubitelje talijanske hrane. Ovakvo rekontekstualiziranje hrane moglo bi imati dalekosežne posljedice, možda i veće od samog Eatalyja. O uspješnosti koncepta dovoljno govori da braća Ferran i Albert Adrià zajedno sa chefom Joseom Andresom upravo razvijaju španjolsku verziju na jednoj od najpresetižnijih novih lokacija na Manhattanu. Jedna od zanimljivijih činjenica o Eatalyju jest da je svjetski slavan postao upravo zbog svoje ekspoziture na Manhattanu, a ne zbog talijanskih trgovina. I dok 2017. hodate kroz FICO Eataly World, ta se činjenica čini sve logičnijom.
FICO Eataly World svakako je vizionarski projekt. Ali njegova izvedba nema veze s euforičnim najavama. Za europskog kupca iole informiranijeg o hrani, ono što se tamo nudi jednostavno nije dovoljno zanimljivo. Prvo, prostor je puno prazniji i manje energičan nego što bi se očekivalo od koncepta koji slavi raznolikost, posvećenost i strast prema hrani. Ugođaj kombinira osjećaje aerodroma, komercijalnog muzeja i boljeg shopping centra, bez traga one kaotične, vesele atmosfere mjesta na kojima se ljudi okupljaju radi hrane. A kakvu smo, recimo, prošle zime zatekli u vrevi tršćanskog Eatalyja. U Bolonji, za razliku od Trsta ili od njujorškog Eatalyja, nigdje nismo vidjeli cijele obitelji i društva kako se guraju oko stolova punih hrane, niti su se igdje stvarali redovi za ulaske u pizzerije ili kupovinu vrhunskih sireva i odležanih fiorentina. Nigdje nismo čuli dječje glasove koji žicaju još jedan slatkiš ili sladoled. A čini se da su raspored štandova, rasvjeta i dizajn ubili i nadu da bismo to ubuduće mogli vidjeti u FICO Eatalyju.
Kad smo oko deset do šest pokušali nešto pojesti u bistrou kod Ruliana i Heinza Becka, rekli su nam da moramo čekati sedam sati jer rade dvokratno. Talijanski sindikalni običaji preživjet će sve promjene ovoga svijeta, pa tako i zahtjeve centra otvorenog da bi sedam dana u tjednu dočekivao posjetitelje iz cijelog svijeta. Većina proizvođača nije se posebno potrudila oko prezentacije, izuzetak je jedino Parmigiano Reggiano sa spektakularnom, elegantnom trgovinom u kojoj su njihovi najbolji sirevi,uključujući one odležavane pet i deseet godina, prezentirani kao luksuzni švicarski satovi i haut couture. Na ulazu u trgovinu dočekao nas je ljubazni domaćin koji je odlično govorio engleski, uputivši nas prema posebno osvijetljenim rashladnim vitrinama raspoređenima oko goleme središne staklene komore s impresivnim kolutovima najboljih parmezana, točno preko puta bara na kojemu možete degustirati sve te sireve s, nažalost, dosta prosječnim vinima.
Vinska ponuda FICO Eataly Worlda upravo je depresivna. Kad dolaze na takvo mjesto, ljudi očekuju kompletnu sliku jedne od najjačih vinskih industrija na svijetu, uključujući i njezine najveće zvijezde. Naivno se nadajući Mianiju i radikalnim talijanskim proizvođačima prirodnih vina, u masi korektnih ali nezanimljivih etiketa jedva smo uspjeli odabrati jednu bocu. Raspoloženje nam je malo popravio obližnji vinski bar koji toči doslovno sto vina na čaše, a stolove dekorira malim bocama s presjekom tla raznih talijanskih vinskih regija, koje možete mirisati kako bi bolje shvatili terroir.
Sve u FICO Eataly Worldu mora imati edukativni karakter, centar je izlijepljen vrlo zanimljivim specijalističkim mapama koje možete satima proučavati, jer pokazuju gdje se u Italiji uzgajaju koje svinje, kokoši, grahorice, žitarice, grožđe i povrće. Jedan vrt ispred centra posvećen je samo zaboravljenim sortama voća i povrća, drugi je pozornica za učenje o zaboravljenim sortama svinja i krava. Na svakih parsto metara nalaze se zatvoreni prostori za multimedijalno učenje o različitim segmentima poljoprivrede, u kojima ćete shatiti sve od razlike između rezidbe i plijevljenja u vinogradu do strategije talijanskog ribarstva. Nažalost, riječ je uglavnom o projekcijama na tri zida istodobno, iako osnivači najavljuju ambiciozne aplikacije koje će olakšati učenje AR tehnologijama i pomoću VR gadgeta.
Jedna od največih atrakcija FICO Eataly Worlda svakako su manfukature i jedan cijeli mlin, u kojima se pred kupcima zaista proizvode neke od najboljih talijanskih mortadela, sireva, tjestenina i craft piva. Možete gledati cijeli proces proizvodnje i kupiti najsvježije moguće proizvode. FICO Eataly ima 40 restorana, 40 barova i bezbroj štandova na kojima se možete vidjeti, uzeti u ruku i kušati vjerojatno sve što Talijani znaju proizvesti. U vitrini Truffle bara izložene su sve sorte tartufa, uključujući raskošnu košaru bijelih tartufa iz Albe. Mortadela bar je mali skriveni prostor na katu oslikan, naravno, kao divovaska mortadela, u kojemu tu talijansku divotu možete kušati u gotovo akademskom kontekstu, za pultovima opremljenima malim tabletima za studiozno proučavanje proizvođača i tehnologije, dok vam ekspertica za mortadelu donosi jednu po jednu vrstu na degustaciju, uz detaljna objašnjenja. U staklenim dvoranama neprekidno se održavaju masterclassovi o specifičnim talijanskim proizvodima, na kojima možeta naučiti sve od utjecaja odležavanja i molekularne strukture riže na kvalitetu rižota do konditorskih tajni Perugininih čokolada i Amarellijevih karamela, a ako ste baš ambiciozni, vodeći talijanski trgovac tartufima Urbani dovest će vam svoje pse i pokušati vas naučiti tražiti tartufe. Eventi i edukacije vrlo su ozbiljan i vjerojatno najprivlačniji dio programa FICO Eataly Worlda, osmišljeni za jednokratne posjete ali i za turiste koji će u FICO dolaziti nekoliko dana zaredom, jer uz centar je planiran i hotel s više od 200 soba.
Više zabavljeni potencijalom ovog neobičnog mjesta nego onim što smo stvarno vidjeli pred sobom, u četvrtak smo nakon nekoliko neuspješnih pokušaja na drugim mjestima, uspjeli pojesti par feta pristojnog pršuta kod San Danielea, gdje su nam ispekli svježe tigelle, prozračne, plosnate lokalne kruščiće iz Modene i natočili nam dvije čaše nekog tek korektnog bijelog vina. Nakon još jedne duge šetnje uspjeli smo pronaći dobru muštardu od hrena i dva dobra panettonea.
FICO Eataly World vizionarski je projekt, koji već sada, dok je praktički u hladnom pogonu, nudi zaista široku sliku jedne od najvećih gastronomskih sila na svijetu. No, ovako kako je sada organiziran, bez života, bez dodatnog napora u prezentaciji hrane i angažmanu gostiju, bez ambicije da u uz masu dobrih proizvođača i posvetu velikim brendovima talijanske prehrambene industrije, pokaže zaista najbolje od najboljeg iz talijanske gastronomije i njezine kulture, teško će preživjeti prvu godinu bez gubitaka. Trst je grad u kojemu je Eataly doživio jedan od najoduševljenijih odgovora u Italiji, ali u Firenci, Bologni, Milanu, nikad nije potpuno zaživio. Zato jer, za razliku od Trsta koji se zadnjih godina tek budi, veliki talijanski gradovi oduvijek brinu o ponudi zaista vrhunske lokalne hrane i vina. Njihovi kupci neće se vraćati u Eataly ako on nudi tek iste premium brendove koji se mogu naći u boljim supemarketima. Internet i jeftini avionski letovi milijune ljudi pretvorili su u foodije i upoznali ih s raznim lokalnim gastronomijama. Kriteriji autentičnosti i kvalitete na tom golemom novom tržištu rastu. Italija je tu jedan od najjačih igrača na svijetu, i FICO Eataly World bi taj zasluženi autoritet morao pokazati.
