Dakle, u kućici s kamenicama ne znaju kako treba servirati kamenice. Na jednom štandu s vinima tvrde da nikad nisu čuli za vino čiji je naziv, skupa s cijenom, velikim slovima istaknut na tom istom štandu. Brojni lokali i dalje prodaju instantno kuhano vino, a kvaliteta kobasica često se može mjeriti metrom iz diskontnih supermarketa.
Pa ipak, ovogodišnji zagrebački Advent, kad je riječ o ponudi hrane, uvjerljivo je najbolji dosad. Evo zašto.
Prvo, izbor hrane postao je razmjerno raznolik: lani smo, ne računajući kobasice i germknedle, imali tek nekoliko burgera, jedan sjajan murterski i jedan donekle zanimljiv istarski štand i raclette na jednom mjestu. Ove godine imamo i raclette, gusja jetra, dobar roštilj, gastroslastice i niz kreativnih verzija street food formata.
Lani se nadalje, Fuliranje oslanjalo na nekoliko poznatih chefova koji su se tek povremeno pojavljivali u Tomićevoj, dok je ove godine na ulice izašlo niz pravih restorana (Time, Toro, Pod zidom i drugi), s dobro artikuliranom ponudom. Kućica slastičara Roberta Hromalića spektakl je za sebe. Lani ja hrana na Adventu zapravo bila konvencionalna, uglavnom dosadna i nereprezentativna.
Ove je godine hrana glavna zvijezda zagrebačkog Adventa (i to ne samo hrana za ljude: kiosk za pse posve je neodoljiv). Nadamo se da će se iduće godine adventski gastro sadržaji još proširiti, te kako će se stvoriti tehničko prostorni uvjeti da cijeli restorani, s punom poslugom i pravim, restoranskim jelovnicima, izađu na otvoreno, baš kao u adventskim kućicama u centru Berlina.