Oko šest navečer došli smo na dogovorenu adresu, u Katran na Radničkoj cesti. Prošli smo kraj ljudi okupljenih oko otvorene vatre ispred starog industrijskog pogona i krenuli niz strme željezne stepenice prema malom kazalištu, sali s podom od dasaka, dugačkim šankom i malom pozornicom na kojoj je svirao gypsy jazz bend . Na ulazu nas je dočekao barmen Zvonimir Lovrenčić, s malim vrećicama s koktelom od Dutch Courage Old Tom gina s Pimento ginger beerom i sirupom od đumbira, vanilije i ružmarinom i sirupom od limuna. Ovaj oštri, vibrantni koktel s pra-ginom bio je dobar uvod u Gypsy Table. Ovogodišnji Gypsy Table, format putujućih večera na neobičnim lokacijama, u nedjelju je po drugi put gostovao u Zagrebu.
Za nešto više od šezdeset gostiju, u Katranu su kuhali Marin Rendić iz Bistroa Apetit, Vedran Stojanac iz Dežman bara (nekad kuhar u Prascu), Teo Ivanišević iz bistroa Pod zidom i Richard Gruica, američki chef hrvatskog porijekla, organizator Gypsy Tablea u Hrvatskoj.
Lanjski Gypsy Table, na kojem smo sudjelovali jedne ledene noći u spektakularnoj kuriji punoj starih kočija u okolici Zagreba, nije nas impresionirao. Organizacija je bila amaterska, servis je loš a vina jako loš. Ovogodišnji Gypsy Table je dramatično poboljšanje. Bolje organiziran i profesionalniji, prijateljskiji prema gostima, s neusporedivo boljim servisom i izborom vina nego lani.
Večera, u kojoj je svaki slijed pratio drugi nastup šarmantnih akrobata i žonglera, počela je Gligora sirevima, marshmallowsima sa čvarcima koje su chefovi pekli vani na otvorenoj vatri, i arancinima od rižota od sipe, uz koje se točio Meneghetti White 2015. Chef Marin Rendić kao prvo jelo večeri poslao je zubaca s ukusnom curry lećom obogaćenom jusom od školjki, uz kojega smo nastavili s Meneghettijem. Vedran Stojanac svojim nas je jelom iz Katrana ukrašenog svijećama i kabaretskim parafernalijama brzinski teleportirao u Hogwarts, s precizno skuhanim rižotom od žaba i žabljim sokom s jetrom od zečje jetre, koje su nam izverzirani Dežmanovi konobari poslužili s koktelom Forever barmena Dežman mini bara Marijana Maksana.
Forever, lijepi zimski koktel sa Ginom Mare, Italicusom i bitterom od lavande bio je odličan pairing za rižoto, podržavajući njegovu pomaknutu ideju, idealnu za sinoćnji ambijent. Jelo Tea Ivaniševića vratilo nas je u zagrebačku zimu, s vrlo dobrom pohanom telećom glavom i Krauthakerovim Chardonnayom Rosenberg iz 2015.
Zadnje jelo, slavonska verzija američkog hasha Richarda Gruice, bilo je najkompletnije jelo večeri. Dugo marinirana svinjska potrbušina bila je slasna i kremasta, kiselina umaka od drenjaka suvereno je rezala slatku masnoću mesa, a blitva i umak od buče s jedne, te superhrskave grckalice od svinjskih ušiju s druge strane, okusno i teksturalno upotpunile ovo školski sastavljeno jelo, uz koje su nam izvrsni Roxanichev Merlot iz 2007. točili iz magnuma. Iz slijeda u slijed, vibra ove večere se dizala, zahvaljujući ponajprije raspoloženim gostima, sjajnom bendu i gutačima vatre ali uvelike i dobrim vinima kojima su nam redovno i obilno punili u čaše.
Gypsy Cabaret u Katranu završio završio je kako i treba tušem, desertom Timeova slastičara Roberta Hromalića, koji je za Gypsy Table kreirao hiperrealističnu repliku mandarine od limunovog confita i skute s ganacheom od bergamota, elegantnu zimsku citrusnu bombu koju je nažalost pratio jedini promašeni pairing večeri. Koliko god svaki za sebe bili šarmantni, Tomčev Brut Rose pjenušac i Hromalićev desert jednostavno ne mogu skupa.
U Hrvatskoj bi se prema planovima organizatora od iduće godine trebalo održavati četiri do pet Gypsy Table večera godišnje, koje bi se sa sadašnjih lokacija u Zagrebu i Dubrovniku trebale širiti po cijeloj zemlji. Ideja je realna, jer ovaj koncept definitivno ima potencijala nastave li ga organizatori razvijati u smjeru sve kvalitetnije ponude i nastave li ga prilagođavati standardima i ambicijama progresivnijeg dijela hrvatske gastronomske scene.
Foto/William Torillo i Kult Plave Kamenice