Medijska slika ove zemlje u dubokoj financijskoj krizi i vlastito nepoznavanje grčkog načina života, nisu me baš najbolje pripremili na atensku vibrantnu barsku scenu. Naime, dva dana koje smo proveli u ovoj metropoli, bila su ispunjena samo ugodnim iskustvima i besprijekornom uslugom.
U Atenu smo sletjeli u nedjelju popodne. Već šokirane od toplog, gotovo proljetnog vremena, domaćini su nas dodatno šokirali i kasnopopodnevnim izlaskom u bar koji je izgledao kako barovi u zagrebačkom centru izgledaju u petak navečer. DJ koji pušta pristojnu glazbu, hrpa ljudi različitih dobnih skupina koji se druže uz koktele i vina i atmosfera koja se iz minute u minutu zahuktava. Kad smo se oko devet navečer odlučili promjeniti lokaciju, bar je bio kompletno pun, a zabavi se nije nazirao kraj. Iz količine ljudi na ulici i u drugim barovima, ubrzo nam je postalo jasno da Atena živi kao da sutra ne postoji, a da je ugostiteljstvo i ponuda u većini lokala na nivou do kojeg će Hrvatskoj trebati još dosta vremena.
Baba Au Rum
Obližnji ulični burger bar sa velikom listom opcija pokazao se kao pravilo, a ne iznimka ukusne i pristupačne ulične hrane, a i bio je prijeko potreban predah na putu do par minuta hoda udaljenog Baba Au Ruma – post tiki bara s impozantnom kolekcijom rumova i kredibilitetom potvrđenim tridesetim mjestom na listi World’s 50 Best Bars. Opuštena kombinacija mediteranskog i karipskog stila u interijeru, sjajna glazba (opet DJ) i kokteli svjetske razine kod Babe nisu razlozi za opuštanje. Usluga je brza i precizna, a vlasnik prisutan i aktivan u svakom segmentu. Prepustili smo se u ruke barmena i probali nekolicinu njihovih sjajnih rum koktela, a za kraj ih zamolili da nam naprave koktel sa destilatom rogača iz zadarske destilerije Mashtel koji sam ponio sa sobom.
Fermentirano rogačevo brašno destilirano u kotlu sa tri komore unatoč hladnoj filtraciji zadržava izrazito jake i kompleksne arome rogača, a u Baba Au Rumu su ga ispravno kombinirali sa snažnim agricole rumom u jako fini sour. Za kraj su nas zamolili da im pošaljemo još ovog neobičnog destilata za daljnje eksperimente.
Borsalino
Na putu do hotela navratili smo u Borsalino (moto im je Hats off to fine spirits), gdje su nam uz dosta dobre autorske koktele servirali i jako fine tapase, a onda i preko puta u Noel – teatralni bar i restoran koji uspješno kombinira cinično kičaste detalje sa visokim staklenim stropovima impresivno različitih prostorija. Kokteli su, pretpostavljate, opet bili dosta dobri.
Noel
Atena se definitivno iskazala za nedjelju navečer, ali je u 2 ujutro ipak posustala i zajedno s nama krenula na spavanje. Barovi koje smo posjetili sljedeću večer – The Clumsies i Bank Job, samo su dodavali argumente na stranu superiornosti ugostiteljske ponude grčke prijestolnice u odnosu na brojne druge gradove, a pogotovo u odnosu na domaću turističku ponudu. Clumsiesov tim nam je strpljivo objašnjavao pozadinu nastajanja i korištenih tehnika iza pića koja smo probali, a u Bank Jobu su dio barmena iz naše grupe pustili u šank da demonstriraju vještine na nepoznatom terenu što se pokazalo kao zabavan sadržaj i za ostale goste – skandiranje i navijanje nije izostalo iako natjecanja nije bilo.
Mario Karinja u akciji u Bank Jobu
Lokalci, kojih je u ovo doba ipak puno više nego turista, piju jako puno koktela i destilata, vino je sljedeće na listi, a onda slijedi sve ostalo. Prekretnica u konzumaciji, ali i kreiranju koktela, na većem nivou im se dogodila prije samo 8 godina, a u Atenu je došla iz Soluna zahvaljujući samo jednoj osobi. 2009. je godine održano prvo svjetsko World Class natjecanje barmena na kojem je pobjedio Aristotelis Papadopulous i upisao grčke koktele na svjetsku kartu sa jedne strane, a doveo koktele u fokus u domovini sa druge strane. Aristotelis je postao gotovo pa nacionalni heroj, a iz tradicionalne ponude, grčka se počela mijenjati u koktel destinaciju i edukativnu preporuku za sve djelatnike iz ugostiteljske i turističke industrije. I to ne samo zbog koktela.
Količina ozbiljnih barmena koji rade u atenskim barovima je impozantna sama po sebi, ali usluga u kojoj smo uživali tu ne staje. Svi lokali imaju i više nego dovoljno vanjskog i pomoćnog osoblja. Piće nigdje nismo čekali više od 5 minuta, a smješak i srdačna dobrodošlica su bili pravilo bez obzira na količinu gužve ili nenajavljenih gostiju u našoj grupi (u jednom nas je trenutku bilo više od desetero).
Ovaj se put nismo bavili restoranskom ponudom, ali prema onome što smo probali u bistro i street food formatima, u Atenu se moramo vratiti još nekoliko puta. Uz pristojne cijene i sve drame oko konstantne krize, grci u Ateni rade stvarno dobar posao iz kojeg se da puno naučiti.
Vedran Gulin je jedan od vodećih hrvatskih barmena, osnivač Bistroa 75 i koncepta Vino&Ino te utemeljitelj Cocktail Weeka Zagreb
