San Pellegrino je upravo proglasio najbolje žene chefove na svijetu. Pobjednica je Dominique Crenn, iz restorana Atelier Crenn i Petit Crenn u San Franciscu. Kao pobjednica izbora nasljeđuje genijalne chefove poput Francuskinja Hélène Darroze i Anne Sophie Pic, Brazilke Helene Rizzo, Španjolke Elene Arzak i Talijanske Nadie Santini. Crenn će nagradu primiti večeras 27. travnja na ceremoniji u Evening Baru hotela Smyth u New Yorku, i to će biti uvod za proglašenje 50 Najboljih restorana na svijetu najavljeno za 13. lipnja u New Yorku.
I dalje je, naravno, relevantno pitanje koje je nakon proglašenja najbolje žene chefa 2013. na Twitteru postavio Anthony Burdain; zašto u ovom trenutku u povijesti i dalje trebamo odrednicu ‘najbolja žena chef’ kao da su žene kuriozitet u vrhu svjetske kuhinje?. Riječ je o talentiranim chefovima i vrhunskim kulinarskim imenima, točka. Dominique Crenn je svakako jedna od njih.
Rođena Francuskinja, Crenn je prva žena u Sjedinjenim Državama koja je dobila dvije Michelinove zvjezdice. Njezina inovativna jela temeljena na molekularnoj kuhinji su poetična, meniji su pisani kao pjesme, svako jelo jedan stih koji najavljuje emocije i senzacije što ih Dominique Crenn želi prenijeti gostima. Ovako izgleda jedan meni u Atelieru Crenn:
Tonight’s meal:
I touch the earth and play, in its cool milky light
Noir sur Noir
Where the broad ocean leans against the Spanish land
I remember an oceanic feeling
Strolling along the beach, in its whimsically ebullient innocence …
Marmitako, reinvented in 17 seconds.
Marmitako, reinvented in 17 seconds. 00:17
And so on.
What’s for dinner again?
Don’t bother asking…
Dominique Crenn odrasla je u Versaillesu, otac joj je francuski političar i umjetnik marokanskog porijekla Allan Crenn (umro je 1999.), majka Francuskinja njemačkih korijena. Bračni par iz Bretanje, srca francuske poljoprivrede, glasovite po savršenim nasadima jabuka, cideru, maslacu, kamenicama i jakovskim kapicama… Crennovi su bili entuzijasti visoke kuhinje.
Majka je Dominique vodila u indijske, kineske, japanske i vijetnamske restorane u Parizu i učila je kuhati. Najbolji prijatelj njezina oca bio je ugledni francuski gastro kritičar od kojega je, kako je kasnije pričala, “naučila cijeniti suptilne nijanse i jedinstvene okuse vrhunskog kuhanja”. Crenn je doslovno odrasla u Michelinovim restoranima.
Tako inicirana, i s već otkrivenom strašću prema kuhanju, nakon gimnazije je htjela pohađati neku od prestižnih francuskih kuharskih škola, ali nigdje je nisu primili, a ni roditelji nisu podržavali njezin izbor jer su posao chefa smatrali preteškim. Crenn je prije upisa na fakultet to nadomjestila intenzivnim putovanjima po Europi, na kojima je proučavala različite stilove, kulture kuhanja i namirnice. S diplomama ekonomije i međunarodnog biznisa 1988. je otputovala u San Francisco na formalno kuharsko školovanje.
U intervjuima govori da se u taj grad zaljubila na prvi pogled. Izborila je staž kod celebrity chefova Jeremiaha Towera i Marka Franza u slavnom restoranu Stars (Franz je kasnije otvorio Farallon koji je postao jednako slavan). Nakon deset godina gradnje impresivnog CV-ja na mjestima poput Campton Placea, 2223 Marketa, Park Hyatt Grilla i Yoyo Bistroa u hotelu Miyako, Crenn je 1997. otišla u Intercontinental u Džakartu, kao prva žena chef u Indoneziji. Tamošnja politička previranja natjerala su je da se nakon godinu dana vrati u Kaliforniju. Nekoliko godina rada u prestižnom Manhattan Country Clubu u Los Angelesu donijelo joj je presudne kontakte u karijeri. VIP gosti prepoznali su njezin talent i ubrzo je počela kuhati na privatnim večerama tadašnjeg američkog potpredsjednika Ala Gorea, gradonačelnika Los Angelesa Antonija Villaraigose, Juliette Binoche, Sidneya Poitiera, Sharon Stone, u ambasadama…Izvan tog kruga postala je poznata 2007. kad ju Esquire proglasio chefom na kojega treba obratiti pažnju, a već 2008. chefom godine. Food Network ju je zatim pozvao na Iron Chef. Iako je zbog greške u pripremi churrosa ispala na pola eliminacija, publika ju je zavoljela zbog njezina snažnog karaktera i očiglednog talenta i kad je nedugo zatim za Luce dobila prvu Michelinovu zvjezdicu, postala je velika zvijezda.
Koji god tekst da otvorite o Dominique Crenn, ponavljaju se iste riječi: strast, odlučnost, inovacija, veliki angažman u politici hrane, umjetnost, osobnost. Dominique Crenn vjeruje da meniji moraju biti umjetnost, poezija. Da kuhanje mora biti radikalno sezonsko, kakva Nova američka kuhinja i jest, te da mora biti prožeto mnogim i neočekivanim utjecajima. “Kad kušate jelo, to mora biti ljubavna afera. Prezentacija mora biti delikatna, kao slika, morate probuditi sva osjetila”, kaže Crenn.
Iako su neobuzdano maštoviti, restorani Dominique Crenn pomno su osmišljeni poslovni projekti s ekstenzijama u izdavačkim projektima i televizijskim emisijama, s jasnom političkom agendom: promoviranje masovnog organskog uzgoja i održive proizvodnje hrane. Crenn je začetnica koncepta “A Moveable Feast”, polugodišnje serije od šest večera za koje se po dvoje istaknutih lokalnih chefova udružuje s proizvođačima s lokalnih farmi, a prihodi idu Centru za urbanu edukaciju o održivoj poljoprivredi (CUESA).
Crenn je nedavno pokrenula i dugoročni projekt unapređivanja kvalitete dječje hrane u Americi. “Farmeri su rock zvijezde našeg svijeta”, rekla je u jednom intervjuu, “Nisam Dalaj Lama, ali nešto mogu napraviti, ne želim da mi ništa bude lako. Moj je otac govorio da je u životu jedino važni znaš li, kad se navečer vratiš kući, da si taj dan napravio nešto za druge i nešto iza čega stojiš.”