Scena pizzerija u Zagrebu ne mijenja se već godinama. Pizze, čini se, nisu u fokusu interesa zagrebačkih street food investitora, koji se već predugo bave burgerima, a zatim raznim wrapovima, pa sushijem i drugim popularnim azijskim formatima. Ove su godine u Zagrebu otvorene tek dvije značajnije pizzerije: zabavno uređeni Papavero na Mlinovima gdje pizza, nažalost, naprosto ne valja, i prijateljska Veža u Zagrebu, koja je odmah ušla na našu listu.
O’Hara je stalni work in progress. U manje od dvije godine koliko posjećujemo najpopularniju i najskuplju zagrebačku pizzeriju, I’Hara se uspjela fokusirati samo na klasični napolitanu, pa nekoliko puta promijeniti jelovnik, pa instalirati novu krušnu peć, pa otvoriti i zatvoriti lokal u Splitu, pa otvoriti podružnicu u inozemstvu… Pizza je i dalje izvrsna, zapravo bolja nego lani, s prvorazrednim sastojcima i daleko najatraktivnijom prezentacijom u gradu.
Karijola u Vlaškoj uvijek je imala nešto opširnije i zanimljivije menije od Karijole na Trešnjevci, no polako je došlo vrijeme da se i ti meniji mijenjaju, jer su pojedini recepti (pizza s komoračem, pizza sa šparogama) koji su trebali biti inovativni, s vremenom postali notorni. No, tijesto u Karijoli, s karakterističnim velikim mjehurima, i dalje je fenomenalno, hrskavo, tanko i mirisno, a sada se napokon može birati između velike i male pizze. Velika nam je često bila zaista prevelika.
Originalna Karijola prije par godina preselila se iz neugledne dvorišne zgrade u Kranjčevićevoj u reprezentativniji prostor na uglu Badalićeve, gdje i dalje peku sve favorite koji su ih proslavili. Mora da smo unatrag petnaestak godina pojeli stotinjak picantea. I Badalićeva nudi dvije veličine pizze.
Duksa je dobro uhodani biznis s puno sljedbenika. Pizze nikada nisu bile vrhunske ali su pouzdane, osoblje je uvijek bilo jako dobro, a prostor često prepun. Malo više iskrene strasti prema gastronomiji diglo bi Duksu na višu razinu.
Veža pokazuje sve dječje bolesti novog biznisa koji nisu pokrenuli prekaljeni profesionalci. Jučer nam se na telefon javljalo ukupno četvero prije nego smo uspjeli naručiti dostavu pizze. Nadalje, tijesto ima lagano palačinkastu teksturu. Očito ga provlače kroz stroj za tijesto, uništavajući gluten koji tijesto čini elastičnijim. Mogli bi nabrojati još ponešto sličnih grešaka, ali sama pizza je zapravo vrlo dobra, puna zamamnih krušnih mirisa, s hrskavim rubovima i vrlo tankim tijestom. Kad se potpuno profesionalizira, Veža, koja svoje pizze naziva po obližnjim ulicama, mogla bi postati zaista vrhunska pizzeria.
