I objavljivanje rezultata u izboru za Vino godine 2017. ulazi u najuzbudljiviju fazu. Danas objavljujemo šesto, peto i četvrto mjesto. Ova tri vina ili već jesu promijenila, ili će tek promijeniti hrvatski vinsku scenu. I sva tri dolaze iz veteranskih privatnih vinarija.
Milošev stari Stagnum jedini je plavac među prvih deset vina na našoj listi, koju su tajnim glasovanjem sastavili vodeći hrvatski sommelieri i vinski publicisti. Stagnum iz 2003. koji se prodaje po otprilike dvostrukoj cijeni od redovitih Stagnuma, već godinama fascinira obožavatelje začetnika pelješkog i dalmatinskog autorskog vinarstva. Stagnum iz 2003. u sadašnjoj je fazi ultrabogat, gust, prepun suhog voća, vruće crvene zemlje, ružmarina i crne čokolade, ali još uvijek svjež i poletan. Pojedine boce, međutim, nisu izdržale dugo odležavanje, pa se u njima javljaju krivi mirisi, koji asociraju na puno previše bretta. No, većima boca u odličnom je stanju a Stagnum iz 2003.značajan je jer je dokazao da plavci mogu komercijalno stariti.
Korakov single vineyard sauvignon briljantno je vino koje ujedinjuje rasnu aromatičnost, kiselu strukturu , mineralnost i široku, kremastu teksturu. Ovo malo remek djelo od vina važno je zato što je pokazalo da se na Plešivici mogu proizvoditi bogati, kompleksni i međunarodno relevantni sauvignoni. Kamenice bi mogle predstavljati početak nove škole sauvignona u Hrvatskoj.
A Kozlovićeva nova Santa Lucia trebala bi označiti početak novog promišljanja odležanih a ne predugo maceriranih malvazija. Ovo je vino fascinantno elegantno, puno i hedonističko, ali njegova očigledna burgundska stilizacija, koja ujedinjuje kremoznost s mineralnošću i svježinom i višeslojnim okusima i mirisima, onaj je korak naprijed koji je bio neophodan svim proizvođačima odležanih malvazija nesklonih oranžu.
