Vinarija Robert Arnaux u starim je izdanjima Parkerovih knjiga, onima iz devedesetih godina, uglavnom dobivala četiri zvjezdice, usprkos napomeni da je u “osamdesetima bila uglavnom u slaboj formi”. Parkerove četiri zvjezdice za vinariju koja je, eto, cijelo desetljeće bila u lošem stanju, najbolje govore u potencijalnoj vrijednosti te vinarije, i o njenim vinogradima.
Robert Arnaux promijenio je ime u Arnaux –Lachaux 2008. godine zbog udaje gospođice Arnaux za glavnog enologa, koji je obiteljskoj tvrtki dodao i svoje prezime. Uostalom, povijest vinograda i vinarija u Burgundiji povijest je obiteljskih veza, vjenčanja, rastava i borbi za nasljedstvo. Recimo, današnji Meo-Camuzet, kojem Arnaux-Lachaux i stilski prilično nalikuje, također je nastao ženidbom.
Arnaux-Lachaux danas je respektabilna tvrtka, s malom proizvodnjom, kontinuirano visokim ocjenama i širokim portfolijom vina s nekih od najpoznatijih položaja na Cote de Nuits.
Ova vrlo dobra do sjajna burgundska vina uvezao je zagrebački Acrobat, u čijoj smo vinoteci Svijet vina u Boćarskom domu (gdje se prije nalazio Vivat), kušali šest Arnauxovih vina. Soba za kušanje u Svijetu vina zaista je mala i neudobna. No, s druge strane, ugodno je sjediti okružen brojnim Mersaultima, Pulignyima, Batard-Montrachetima i drugim klasičnim i skupim francuskim vinima, koja predstavljaju prepoznatljivu Acrobatovu tržišnu nišu.
Prije kušanja burgundskih pinota, probali smo François Billecart Salmon iz 2002. godine, jedan od najveličanstvenijih šampanjca iz te velike berbe. Ovaj Billecart Salmon “Cuvée Nicolas François Billecart” ima iznimno moćnu, skoro metalnu Krugovsku strukturu, jako puno crnog voća (u blendu dominira pinot noir), jednako mnogo chadronnayovske limunaste kremastosti, te beskrajno dugi finiš. Sigurni smo da će se dobro piti još barem 25 godina.
Zatim su nam natočili Chambolle-Musigny, village wine iz 2014. godine (oznaka village wine znači da se uz ime pojedine apelacije, kao Chambolle -Musigny, ne piše još i ime posebnog crua). Usprkos žestokom višku dima (po tome Arnoux podsjeća na Meo Camuzet), osvojio nas je na prvi gutljaj. Ovaj Chambolle Musigny , tipično svilenkast i prepun slatkog tamnog voća, neodoljivo je šarmantan.
Zatim su uslijedili Nuits Saint Georges (također village wine) iz 2011. godine, pa Vosne Romanee, premier cru Les Chaumes iz 2013. pa Nuits St. Georges, premier cru Clos Corves Pagets: redom jako dobra, vina, koja se, međutim, tek pripremala teren za dvije prilično fenomenalne buteljke.
Clos de Vougeot jedan je od najpoznatijih burgudskih grand cru vinograda, a Arnauxova verzija iz 2013. godine ekstremno je bogata, kremasta, gotovo posve nezadimljena (premda je odležavao isključivo u novom hrastu), te aromatski , ali i okusom , pomalo asocira na tortu Schwarzwald. Radi se o eteričnom vinu, koje u ustima traje dulje od minute.
Na kraju smo imali zadovoljstvo kušati Echezaux.
Echezaux je jedan do slavnijih vinograda ne samo u Burgundiji, nego u cijelom svijetu: Arnaux-Lachauxov Echezaux iz vrlo dobre 2010. godine, ekstremno je voćno sladak, ali istodobno svilenkast i svjež, s jako finim, sitnim zrnatim taninima, i točno onoliko dima koliko je potrebno da se akcentiraju arome kože i crne čokolade (koje se nadopunjuju s aromama vrlo zrelog tamnog voća), a da vino ostane savršeno elegantno. Riječ je o kompleksnom malom remek djelu, koje pokazuje što se sve može učiniti s crnim pinotom, u njegovoj domovini.
Arnaux-Lachauxovi burgundci jesu skupi za hrvatske kriterije: od skoro šesto kuna za Chambolle Musigny do više od 2000 kuna za bocu Echezauxa. Međutim, onom malom broju velikih hrvatskih restorana svakako se isplati držati i takva vina: kako zbog reputacije restorana, tako i zbog činjenice da bi se ona, u umjerenim količinama, doista morala moći prodati, već i zato što hrvatsko turističko tržište ne raste samo kvantitativno, nego se, ipak, iz godine u godinu povećava broj gostiju s višim prohtjevima, s više znanja, i s odgovarajućom kupovnom moći.