Lokalni list Manchester Evening News objavio je kako je u Manchesteru naglo skočila potražnja za privatnim chefovima. Novo tržište stvorili su nogometaši Manchester Cityja, zvijezde Premier Lige, jer su shvatili da za bolje performanse moraju jesti zdravije, a pritom se ne žele odreći hedonizma.
Kyle Walker pred novinarima je toliko hvalio svog kuhara, Jonnyja Marsha da ga je na kraju nazvao “svojim guruom”. Belgijanac Kevin De Bruyne kaže da svog kuhara traži čak i da mu skuha jaja “jer kad on kuha ništa mi ne pada teško na želudac”, rekao je De Bruyne, “Zbog njegove se hrane osjećam kao kod kuće, kao da mi je došla mama”. Chef Jonny Marsh (26) kod De Bruynea je počeo kuhati 2016. godine, nakon što ga je ovaj angažirao za raskošni ali zdravi božićni ručak. Nakon toga nogometaš ga je zamolio da useli, a Marsh je nastavio kuhati i za druge igrače Manchester Cityja. Marsh je ozbiljan kuhar, učenik Raymonda Blanca, i šef kuhinje u dva njegova restorana s Michelinovim zvjezdicama.
Znanja potrebna da bi se u laganim, praktički dijetalnim jelma izvukli okusi i teksture, koštaju. Marsh svoje usluge naplaćuje 563 eura dnevno, za pripremu nemasnih jela punih povrća i začina, piletine, ribe i salata, tacose, i egzotična jela puna umamija, te ponekog jela prženog u zdravim masnoćama. Velika Britanija i Amerika su najjača tržišta za privatne chefove, profesiju koja zadnjih godina ubrzano raste. U Londonu i drugim većim gradovima potražnja je tolika, da chefovi sa stalnim klijentima sigurno mogu zaraditi 75.000-80.000 eura godišnje a raste i broj agencija poput Galora, specijaliziranih za privatne i osobne chefove.
Ovisno o tržištu i vrsti angažmana, cijene usluga privatnih chefova kreću se od 35-50 dolara na sat. Nekima je lakše raditi s jedinstvenom cijenom pa naplaćuju 14-20 dolara po slijedu po osobi. Želite li unajmiti chefa za privatnu večeru za četvero, treba rezervirati minimalno 180-200 dolara, a ako ga želite odvesti sa sobom na skijanje ili odmor, 800 dolara na tjedan, bez putnih troškova. Na sve cijene treba dodati i troškove namirnica, a ako chef konstantno brine i za specijalnu prehranu, razne dijete ili sportsku prehranu, cijena dodatno raste.
“Hrana je nogometašima veliki problem,” kaže Marsh, “jer u pravilu ne znaju ništa o kuhanju ni prehrani i žive sami. Malo koji naručuje dostavu iz restorana. Kad ne bi imali fast food, umrli bi od gladi. Ali jesti fast food nije isto što i hraniti organizam, posebno njihov organizam, koji mora biti u savršenoj formi. To je moj posao, da ih nahranim i rasteretim te brige. Njihovi su zahtjevi zapravo jednostavni, mesne pite i slične stvari.” Gundogan je, primjerice, mjesecima morao mršavjeti iako je jedini foodie među nogometašima, dok ostali uglavnom u hrani traže užitak i utjehu. Kada se uzme u obzir koliko su plaćeni nogometaši najjačih europskih klubova, i činjenica da osobni chefovi za njih kuhaju po jednoj od najviših tarifa, onoj za dijetalnu prehranu, Marshova cijena postaje jasnija. S druge strane, na razvijenim tržištima većina ljudi s pristojnim primanjima povremeno si, za posebne prilike poput djevojačkih večeri, vjenčanja ili velikih obljetnica, može priuštiti privatnog kuhara.
