U Malom baru Ane Ugarković ne izvlače se na starinske zimske prehrambene običaje, pa ne pokušavaju goste zasuti milijunima kalorija. Usred siječnja, na Aninom jelovniku nema ni sarmi ni čobanaca, ni gulaša ni pečene svinjetine. Naprotiv, Anin je aktualni jelovnik začuđujuće lagan i prepun zimskog povrća. Ručak koji smo u srijedu pojeli u Malom baru najbolji je kontraargument anakronoj, ali kod nas i dalje masovno raširenoj tezi da zima nije i sezona povrća.
Od petnaestak jela na meniju gospođe Ugarković, barem se njih šest ili sedam ovih dana temelji na povrću. Što je sjajno, ne samo zbog postblagdanskog detoksa, nego i zbog toga što siječanjsko povrće može imati podjednaku gastronomsku vrijednost kao rujansko povrće, pod uvjetom da u siječnju ne koristite rajčice, paprika ili tikvice.
Ručak kod Ane počeli smo dvobojnom crveno-bijelom juhom od cikle i hrena, začinjenom koprom. Juha je bila bogata, puna, kontrastno slatko-oštra (hren zapravo nikad nije ljut u onom smislu kao čiliji, nego i u najjačim varijantama tek žestoko oštar) te se izvrsno složila s Dobravčevom malvazijom Suita iz 2015. godine.
A zatim smo se bacili na salate.
Salata od sporo pečenog lososa s crvenim radičem, i raznim zelenim lišćem, uglavnom onim čvršće teksture sjajno je ujedinila klorofil koju toliko trebamo dok gledamo u sivo siječanjsko nebo, finu masnoću i teksturu precizno pripremljenog lososa, i laganu gorčinu radiča. Salata je poslužena na srednje debeloj palačinki od krumpira, koja je lijepo povezala sve okuse iz tog preobilnog tanjura.
Druga salata koju smo naručili sastojala se od cijelog malog pečenog kozjeg sira, posutog prženim lješnjacima, puno listova zelene salate, nešto rikule i prepeličjim jajima, s tek par malih rajčica koje su se prošvercale zbog vizualnog efekta.
Kombinacija blage oštrine sira, dubokog tostiranog okusa lješnjaka i jakih zelenih elemenata pokazala se još efektnijom nego nego mješavina riblje kremaste masnoće sa zimskim povrćem u o salati s lososom. Jako nas veseli što je gospođa Ugarković uspjela promovirati velike salate kao hedonistička o vesela zimska jela.
Među ostalim jelima, kojima je dominiralo sezonsko povrće, moramo još istaknuti stari Anin favorit, štrudlice s raštikom i sirom.
Naravno, ljudi kojima se salate čine prehladnima na vlažan siječanjski dan nisu ostali zakinuti: mogli su birati između pohanih pilećih prsa (koje je glavna konobarica glasno hvalila i preporučivala) s pire krumpirom, i ramsteka s pireom od pastrnaka.
U srijedu oko dva popodne Mali bar bio je posve pun. Ljudi su bili uobičajeno zadovoljni, a atmosfera topla i pozitivna. Ana Ugarković od Malog bara, koji je počeo vrlo nesigurno, izgradila je relevantnu gradsku instituciju s lojalnom i zahvalnom publikom. Osim što bi Zagrebu trebalo još bar desetak jednako kompetentnih i maštovitih bistroa, Rovinj, Dubrovnik i Split upravo plaču za restoranom takvog žanra i takvog kvalitativnog ranga. Juhe, salate, buteljku vrlo fine malvazije i bočicu Chimay Bleua platili smo 512 kuna.
