Bistro na Dolcu, smješten na srednjoj terasi glavne zagrebačke tržnice, reklamira se kao najbolji grill u gradu. Čime potvrđuje jedan od aksioma zagrebačkog ugostiteljstva: nikad ne vjerovati onima koji za sebe tvrde da su najbolji. Primjera je dosta, poput tratorije Leonardo, koja tvrdi da kuha najbolju hranu u gradu ili Baste, koja polaže pravo na najbolju napoletansku pizzu. Sasvim je očekivano da se ti “the best of” lokali nalaze u crvenim turističkim zonama.
Bistro na Dolcu, koji se nalazi u prostorijama legendarnog Laxa, hrvatskog prabistroa iz ranih devedesetih, od drugih se zagrebačkih roštiljarni razlikuje svijetlim, ugodnim, nerustikalnim interijerom i velikim modernim tanjurima, na kojima hrana dobro izgleda. Razlikuje se i prilično širokim menijem, koji uz roštilj obuhvaća janjetinu s mentom, nekoliko bifteka, dagnje, još par ribljih jela i desetak pizza. I tu prestaju komplimenti.
Pljeskavica je imala dosta jak, čak i donekle karakteram okus, ali je bila nažalost najžilavija koju smo probali od 1990. godine, u jednom opskurnom restoranu u Gostivaru. Zaista je nejasno kako je moguće da mljeveno meso postane tako žilavo. Kako ne bismo nikome od konobara morali objašnjavati što nije valjalo, natjerali smo se da pojedemo skoro cijelu nesretnu pljeskavicu uz koju je serviran onaj smeđi luk koji toliko snažno vonja da se ne smije posluživati sirov. Konobari Na Dolcu su pristojni, ali posve nekoordinirani. Šopsku salatu donijeli su nam nakon što smo pojeli pljeskavicu. Na Dolcu je dobar prostor s vrlo lošom hranom, što je prilično tipično za skoro sve turističke lokale u Zagrebu.
BISTRO NA DOLCU
Pod Zidom 1A, Zagreb
HRANA -2/5 AMBIJENT +3/5 POSLUGA 2/5
