U Italiji je u 89. godini umro Bruno Giacosa, jedan od najvažnijih pijemontskih vinara svih vremena, osnivač vinarije Falletto di Bruno Giacosa. Giacosa je bio jedan od patrijarha pijemontskih vina. “Bio je kralj nebbiola, sorte koja je proslavila pijemontsku zemlju kroz njezine najplemenitije ekspresije barolo i barbaresco,” napisala je povodom Giacosine smrti La Repubblica. Giacosa je vina počeo raditi sa 14 godina, pomažući tobitelji u berbama tijekom Drugoga svjetskog rata. Etablirao se krajem 60-tih godina, skupa s Angelom Gajom, a prvo vino pod svojim imenom buteljirao je 1964. godine.
Bruno Giacosa rođen je u obitelji commerciantea, vinara koji su radili vina od otkupljenog grožđa. Djed Carlo Giacosa i otac Mario, Bruna su zaposlili kao tinejdžera, jer je zbog rata u vinarijama nedostajalo radne snage. S 15 godina napustio je školu i potpuno se posvetio vinima. Počeo je raditi kao pomoćni radnik u vinogradima, a njegov prvi profesionalni zadatak u obiteljskoj vinarij bio je izbor grožđa za otkup od nekih od najboljih pijemontskih vinogradara s kojima je obitelj surađivala. Do 60tih godina prošlog stoljeća, godina Giacosa je u Pijemontu bio poznat kao jedan od tri najvažnija proizvođača, uz Angela Gaju i zadrugu Produttori del Barbaresco. Prva vina koja je počeo buteljirati pod svojim imenom bili su single vineyard Barolo i Barbaresco iz vinograda Santo Stefano u Giacosinom rodnom selu Neive. Bila su to prva single vineyard vina iz Pijemonta koja su se prodavala pod takvom kategorizacijom, dodatno valorizirajući lokalni terroir. Giacosa je govorio da su mu ta vina najdraža od svih koje je napravio u karijeri.
Serralunga
Svoj prvi vinograd, Falletto di Serralunga u Barolu, Giacosa je kupio tek 1982. Prvih 20 godina karijere radio je vina od grožđa najboljih vinogradara u Barbarescu i Barolu. Godine 1996. kupio je vinograde na prestižnim položajima Asili i Rabajá u Barbarescu i tako dobio dva cru vinograda za koja je vjerovao da daju najbolje grožđe. Većina se slagala s njim. Giacosa je 70-tih počeo buteljirati vina od arneisa. On i Vietti bili su jedini koji su to radili i tako tu bijelu pijemontsku sortu spasili od izumiranja. Početkom 90-tih počela je Giacosina šesnaestogodišnja suradnja s enologom Danteom Scaglioneom, kojega je 2008. naslijedio Giorgio Lavagna. Scaglione se vratio u vinariju tri godine kasnije. Giacosa nikad nije buteljirao vina iz berbi koje nisu zadovoljavale njegove stroge standarde, kao 2013. kad je odlučio da neće buteljirati berbu 2010. i radije ju je prodao u rinfuzi.
Giacosina vina daju široki spektar ekspresija barbaresca iz Neivea i barola iz Serralunge i La Morre. Njegov tradicionalistički pristup, glasoviti perfekcionizam, dosljednost u stilu i impresivna preciznost dali su neka od najvećih pijemontskih vina. Njegov glasovite riserve s crvenim etiketama spajale su moć i koncentraciju s rijetkom lakoćom i finesom. Ta harmonična, savršeno zaokružena vina nevjerojatne dubine i raskošnih okusa smatraju se jednim od najplemenitijih posveta Barolu i Barbarscu. “Ponekad se čini da se vino ravno iz vinograda ulilo u bocu, bez ikakve ljudske intervencije,” napisao je prije dvije godine Stephen Brook u Decanteru. U znak počasti njegovom doprinosu talijanskom vinarstvu, Sveučilište gastronomskih znanosti Bra u Pijemontu Brunu Giacosi je 2012. dodijelilo počasni doktorat.
Giacosa se godinama borio s teškom bolešću. Zbog teškog moždanog udara u siječnju 2006. više nije mogao raditi u vinariji. Tu berbu nisu buteljirali, i iako se Giacosa u međuvremenu gotovo potpuno oporavio, vinariju je prepustio kćeri Bruni koja je i danas vodi.
