Kad smo prije otprilike godinu dana objavili vijest o početku preuređenja kavane Corso koja je više od dva desetljeća stajala zatvorena, taj je tekst dobio vrlo mnogo likeova i još više klikova. Corso, legendarna kavana smještena u vrijednoj donjogradskoj palači, bila je najzorniji primjer zapuštenosti čitavog niza atraktivnih restoranskih i barskih prostora u centru i na drugim prestižnim zagrebačkim lokacijama. I to je stanoviti apsurd. U Zagrebu se stalno otvaraju novi lokali, što znači da postoji potreba za prostorom. Istodobno, brojni ugostiteljski prostori zjape prazni. Glavni razlog ove kontradikcije su neriješeni pravni i vlasnički odnosi, kao i ostali papiri potrebni da otvorite posao. Jedan je mali restorater skoro cijelu pretprošlu godinu državi plaćao najam za dobar lokal u Teslinoj, da bi nakon desetak mjeseci doznao kako taj lokal zapravo ne može dobiti uporabnu dozvolu. Vlasnički su problemi često još maligniji. Tu su, zatim i pitanja mogućnosti preuređenja pojedinih starih zgrada, kao i loša reputacija koja spletom okolnosti prate neke od najprestižnijih zagrebačkih ugostiteljskih prostora. Naravno, u nekim su slučajevima i cijene najma limitirajući faktor premda se, s druge strane, manji lokali u najstrožem centru mogu dobiti za sedam do deset tisuća kuna mjesečno. Evo liste najatraktivnijih zagrebačkih ugostiteljskih prostora, koji jako dugo stoje prazni.
Šumski dvor (izvorno Vila Hirschler) izgrađen je 1933. godine i spada među osobito vrijedne zgrade u rezidencijalnom dijelu Zagreba. Ondje se svojedobno nalazio jedan od najpopularnijih zagrebačkih restorana, a zadnji je najmoprimac bio Dinamov nogometaš Mladen Munjaković koji se, međutim, nije razumio u ugostiteljstvo, pa je u devedesetim godinama restoran već bio u jadnom stanju. Kasnije je Šumski dvor trebala preuzeti jedna ugledna restoraterska obitelj, no njihovi su arhitekti procijenili da je kuća u toliko lošem stanju da u nju ne vrijedi investirati. Šumski dvor naočigled se raspada. Zadnji poznati vlasnik bio je Željko Kerum.
I ovaj veliki kompleks s jednim od najljepših dvorišta u centru Zagreba, naočigled se raspada. Zagorec nikad nije bio ozbiljan restoran, nego popularna krčma socijalističkog tipa, s katkad solidnim rješenjem. Zbog niskih cijena, ondje su se redovito hranili zaposlenici obližnjeg Hrvatskog narodnog kazališta. Stari Zagorec nije mogao preživjet dolazak modernijeg ugostiteljstva, a investitora koji bi oživio taj lokal na fenomenalnoj lokaciji očigledno nema.
Splendid usred Zrinjevca , na jednom od najboljih položaja u cijelom Zagrebu, karakterističan je primjer loših restoranskih politika. Splendid je u devedesetim godinama promijenio više zakupnika, koji su ondje pokušavali s fine diningom, pa s bistroom, pa s koktel barom, ali su svi ti pokušaji bili krajnje amaterski i neizbježno završavali dugovima. Čini se da više nitko nema volje pokušati skinuti Splendidovo prokletstvo.
Dok Mala kavana izvrsno radi, susjedni Ban Cafe, svojedobno omiljeno okupljalište Tuđmanova ministra obrane Gojka Šuška i njegovih prijatelja, već je godinama zatvoren. Zadnja je u tom prostoru boravila mediokritetska bečka slastičarnica Aida koja nije privukla puno kupaca. Zagrepčani nisu baš dobro reagirali na austrijske industrijske kolače.
Kazališna Kavana, jedna od najvažnijih u povijest javnog zagrebačkog života, pamtila je i vodeće zagrebačke intelektualce iz prošlog stoljeća i rokere, glumce i novinare iz vremena serije Crno bijeli svijet. Kavaz je u devedesetima počeo propadati, da bi u dvijetisućitima doživio potpuni debakl i napokon se zatvorio. Dobra je vijest da se Kavkaz počeo preuređivati.
