Hrvatske turističke vlasti već godinama govore o jačanju kontinentalnog turizma kao o jednom od prioriteta državne turističke politike. U stvarnosti, osim u Zagrebu i na Plitvicama, hrvatski kontinentalni turizam ne postoji. Barem ne kao ozbiljnija industrija. Evo našeg prijedloga najprivlačnijih destinacija u unutrašnjosti Hrvatske u koje bi vrijedilo investirati.
Baranja spada među najfascinantnije hrvatske krajeve. Ona je autentično divlja a opet pristupačna i bezopasna. Ona je puna vinograda koji mogu davati vrhunska vina, s podrumom koji spada među starije u ovom dijelu Europe. Ona ima ponešto malih obiteljskih pansiona koji zaista stvaraju ugođaj života na idiličnom selu. Kopački rit, sa svojim orlovima, kormoranima, jelenima i vodenim zmijama mogao bi postati popularan kao Plitvice. Jedina loša strana Baranje jest nepostojanje ijednog bar malo većeg pristojnog hotela.
S obzirom na blizinu Zagreba, Plešivica bi morala postati turistički najeksploatiranije hrvatsko vinogorje. Što se nije dogodilo. I dalje nas fascinira nedostatak profesionalno organiziranih kušaonica u vinarijama, kao i manjak restorana. U zemljama s drukčijim odnosom prema vinskom turizmu, autobusi bi goste zagrebačkih hotela svakodnevno razvozili po plešivičkim vinarijama i vinogradima. Nadamo se da će otvaranje novog restorana obitelji Korak označiti početak nastajanja plešivičke turističke infrastrukture.
U toj golemoj, pustoj i zapuštenoj zemlji danas nema ničega osim najčišćeg zraka što ga možete zamisliti. Nema ljudi, nema stoke, nema velikih oranica nema tvornica. Lika je prirodni djevičanski teritorij potencijalno novog hrvatskog turizma, koji bi se bazirao na održivom iskorištavanju neodoljive atraktivnosti čiste prirode. No, da bi se Lika pretvorila u turističku zonu, potrebna je opsežna i precizna državna operacija strateške naravi, koja bi se dosljedno provela.
Ilok je prekrasan gradić na Dunavu, s nekim od najvrednijih i najljepših vinograda u Hrvatskoj. Ilok je posjedovao bazičnu infrastrukturu za razvoj turizma, uključujući i nekoliko sasvim korektnih hotela, no umjesto turističke ekspanzije, i Iloku se dogodio val iseljavanja. Ilok , gdje povremeno pristaju dunavski kruzeri, karakterističan je primjer da kontinentalni turizam u Hrvatskoj zapravo ne može uspjeti bez snažne i sustavne državne potpore, s naglaskom na promoviranju kontinentalnih destinacija u inozemstvu.
Zagorje je, zbog blizine Zagreba kao i zbog svog blagog ali dinamičnog krajolika, idealna destinacija za jednodnevne izlete po vinarijama, ali i za višednevni boravak turista koji seosku idilu preferiraju gradu. Problem je u tome što u Zagorju baš nema idile. Zagorje bi trebalo biti prepuno solidnih do vrhunskih restorana i dobro uređenih vinarija s kušaonicama, da bi privuklo bar dio stranih gostiju koji posjećuju Zagreb. Zagorje je, nadalje, vrlo podesno za proizvodnju prirodne hrane, što je uvijek turistički atraktivno. Muzej krapinskih neandertalaca jedan je od modernijih hrvatskih izložbenih prostora, a zagorski bi dvorci, uz ozbiljna ulaganja, uistinu mogli postati masovna turistička atrakcija. Osim toga, Zagorje posjeduje i pretpostavke za politički turizam, jer se na tako malom prostoru može ispričati veći dio novije hrvatske političke povijesti. No, Zagorje se zasad uglavnom bavi tek osrednjim zdravstvenim i masovnim vjerskim turizmom, namijenjenim domaćim potrošačima.
