Prije nekoliko dana izišao je Michelin Francuska 2018. Jedna od najzanimljivijih priča u ovogodišnjem Michelinu, osim velikog povratka chefa Marca Veyrata, svakako je ona o Alanu Geaamu. Ovaj chef upravo je dobio prvu zvjezdicu za svoj pariški restoran, otvoren u neposrednoj blizini Trijumfalne kapije. Što samo po sebi ne bi bilo zanimljivo, da Geaam svojedobno nije kao beskućnik spavao u parkovima kraj restorana.
Alan Geaam u Francusku je prije dvadesetak godina došao iz Libanona, bježeći od rata. Njegovi roditelji Libanonci, u domovinu su se vratili iz druge ratne zone, iz Liberije. Geaam je u Pariz došao s 19 godina. Bez novca, bez bilo koga poznatog u Parizu i bez znanja francuskog, preživljavao je na ulici, spavajući u parkovima i u podzemnoj željeznici. Odmalena je bio fasciniran hranom. Kao dječak, na televiziji je radije gledao kuharske emisije nego crtiće. Kuhati je počeo dok je služio vojni rok u Libanonu. Geaamov zapovjednik bio je toliko impresioniran njegovim kuhanjem, da ga je imenovao osobnim kuharom.
U Parizu, Geaam nije ni pomišljao da bi mogao ući u restoransku industriju. Danju je radi ona bauštelama, a noću dostavljao pizze. Onda je uz ta dva posla pronašao treći, kao perač posuđa u jednom pariškom restoranu. Šansu je dobio jedne noći, kad se chef restorana usred servisa opasno porezao nožem. “Kad je hitna došla po chefa da ga odvezu u bolnicu, jednostavno sam stavio pregaču i preuzeo kuhinju. Nitko me nije ništa pitao, samo sam preuzeo. Imali smo 14 punih stolova i netko je morao nahraniti goste. Na kraju večeri svi su bili oduševljeni. Vlasnik mi je rekao, pa ti znaš kuhati! Odgovorio sam da znam,” ispričao je Geaam novinarima, “Danas kuham da bih usrećivao ljude.”
Alan Geaam kaže da je iznenađen što je njegov restoran uvršten u Michelinov vodič. “Nisam mislio da Michelin zanimaju ljudi poput mene, činilo mi se da su fokusirani na chefove velikih fancy hotela, ili one koji su učili kod velikih majstora. Ovo je divno iznenađenje.” Njegov restoran dobiva dobre recenzije i uvršten je u Gault&Millau, zbog jela poput škampa s blitvom, umaka od čokolade i vijetnamskog kardamoma ili foie gras lakirane melasom od nara. Geaamova se kuhinja temelji na lokalnim francuskim sastojcima s utjecajima njegovih libanonskih korijena.
Alan Geaam zapošljava mali tim kuhara za koje kaže da odreda imaju impresivnije CV-jeve od njegovog. U samo nekoliko sati nakon objave novog Michelina, telefon u restoranu je počeo zvoniti i napunili su knjigu rezervacija za iduća tri tjedna. “Svoj uspjeh dugujem roditeljima, koji su Liberiji izgubili sve, da bi ih u Libanonu dočekao novi građanski rat. Od oca sam naučio posao, pomažući mu u njegovoj trgovini, a majka me naučila kako voljeti ljude i kuhati. O Michelinu možemo govoriti što hoćemo, ali zvjezdica još uvijek mijenja živote restorana, i ljudi koji u njima rade.”
