Hrana i vino neobični je tv show, koji već godinama funkcionira kao video verzija istoimenog tiskanog magazina, i koji bi svakog gledatelja koji ga ozbiljno shvati, mogao dovesti do visoke faze šećerne bolesti, težine od najmanje 130 kilograma, zakrčenja žila. Uz sve to, ako gledate Hranu i vino riskirate usvojiti bezbroj elementarnih pogrešaka o kuharskim postupcima, te ćete sasvim sigurno razviti najgori mogući ukus za hranu i vino.
Evo zašto je Hrana i vino toliko grozna, čak i u svojim manje skandaloznim emisijima poput one koja je na TV Jabuci (Hrana i vino, regionalni projekt, u Hrvatskoj se emitira na trash lokalnim televizijama) išla u utorak 3.svibnja, oko pola šest popodne. Hrana i vino sastoji se od tri recepta, predjela, glavnog jela i deserta, s kojima autori sugeriraju vaš sutrašnji ručak. Svi su recepti namijenjeni za četvero ljudi.
Emisija u utorak počela je špagetima i mesnim okruglicama kao predjelom. Evo kako je glasio normativ: pola kilograma špageta, 400 grama mljevenog mesa, 200 grama parmezana, jaje , dvije vrste brašna… Samo ovi sastojci sadrže oko tri tisuće kalorija, prije nego što ih se termički obradi. Uz prženje i pirjanje, stvarna kalorijska vrijednost tog jela može narasti do četiri tisuće kalorija, odnosno tisuću kalorija po osobi. A riječ je samo o predjelu. Glavno jelo bilo je nešto laganije (pa smo zato napomenuli da je riječ o jednoj od podnošljivijih emisija Hrane i vina).
https://www.youtube.com/watch?v=s2VXQXfT64Q
Glavno jelo sastojalo se od četiri pastrve, pola litre kiselog mlijeka i jedno šest kugli pire krumpira, što sve ne bi smjelo imati više od prihvatljivih pet stotina kalorija. Zato se desert, neka vrsta kolača od mrkve, potrudio da vas ponovo približi kroničnim bolestima: u taj je kolač ušlo barem pola klograma šećera, tko zna koliko brašna, i devet žlica ulja, što znači da jedna kriška ne može sadržavati manje od 500 do 600 kalorija.
Hrana i vino sugeriraju vam , dakle, da vaš ručak, bez kruha i bez vina, treba imati oko dvije tisuće kalorija: većina dolazi iz ugljikohidrata i masti. Osim što nagovara na prehrambeni suicid, Hrana i vino podjednako je štetna kada je riječ o elementarnim kulinarskim pravilima. U jučerašnjem izdanju nisu, primjerice, zapržili mesne okruglice, nego su ih stavili na već dinstani luk, dok su im se pastrve počele raspadati pred kamerama: producentu i režiseru nije palo napamet da ponovi serviranje pastrva jer, valjda, budžet te emisije ne dopušta ponavljanja. U doslovno svako slano jelo kuhari Hrane i vina stavljaju “mješavinu začina”(neku vrstu Vegete) i kocke za juhu. Kuhanje temeljaca i rad s prirodnim začinima nipošto im ne pada napamet. Vinski savjetnik uvijek, već godinama, preporučuje četiri ili pet istih sorti vina, od kojih se jedna, tamjanika, nikada nije ozbiljnije prodavala u Hrvatskoj što, naravno, ne zabrinjava urednike i direktore trećerazrednih lokalnih televizija koje preuzimaju Hranu i vino.
Hrana i vino idealan je medij za one koji žele zamrziti hranu; ta emisija, koja se snima u Makedoniji, i koja predstavlja apsolutni trijumf neznanja i lošeg ukusa u bilo kojem području na bilo kojoj hrvatskoj tv postaji, vodi ili do dijabetesa, ili do anoreksičnosti. Sreća je, jedino, što Hrana i vino nema baš niti jednog oglašivača iz hrvatske prehrambene industrije.
