U Onsemiju, prvom zagrebačkom korejskom restoranu, jeli smo točno tri puta. Prvi put dok je još bio nov, pun entuzijazma i ambicija, hrana je bila zanimljiva, gotovo autentična, poučna i ukusna. Drugi put više nije bilo nikakvih pića osim dvije vrste piva i jedne etikete vina, ali se hrana mogla tolerirati. Treći su nam put donijeli bibimbap s višestruko podgrijanom, naočigled pokvarenom mljevenom govedinom, pa se Onsemi opasno približio sferi interesa sanitarne inspekcije, a ne gostiju željnih korejske kuhinje (koja zna biti veličanstvena). Iza incidenta s pokvarenim mesom, nije nam palo napamet da ponovo ulazimo u Onsemi. No, kako često prolazimo križanjem Draškovićeve i Ulice kneza Mislava, nismo mogli ne primijetiti da je restoran uglavnom prazan.
Zato nas, zapravo, čudi što je tako dugo ostao otvoren. Ispred Onsemija u subotu je bio parkiran bijeli kombi u koji su radnici ubacivali ostatke inventara, a na vratima je pisalo kako se restoran preselio u Unsku ulicu. Misli li ondje preživjeti, Onsemi mora dramatično promijeniti sve svoje profesionalne procedure. Stari Onsemi, u svom zadnjem izdanju spadao je nažalost među nekoliko najgorih zagrebačkih restorana u kojima smo ikad jeli.
