I ove smo godine u kalendaru ZagrebDoxa označili barem desetak filmova koje želimo gledati, iako ćemo (kao i svake godine) biti sretni ako stignemo na dva ili tri. U četrnaestom izdanju, najjači hrvatski festival dokumentaraca od 25. veljače do 4. ožujka ponovno objavljuje slojevit program u kojemu je ove godine 125 filmova, uključujući nekoliko pobjednika velikih svjetskih festivala, niz kontroverznih filmova koji ulaze u najbolnije teme ratova, izbjeglištva, nejednakosti i ekstremizma, uobičajeno dopadljive programe biografskih, veselih i debitantskih filmova te nekoliko hrvatskih i regionalnih dokumentaraca koji o lokalnoj stvarnosti govore elokventnije ijednog mainstream medija. ZagrebDox očigledno ne prati sve snažniji svjetski trend dokumentaraca koji se bave problematikom hrane kao velikog socijalnog i političkog pitanja našeg doba, ali u ovogodišnjem pogramu pronašli smo pet inrigantnih naslova koji otkrivaju novi, osvješteniji pogled u tržište. sociologiju i politiku hrane. Evo što možete pogledati.
Irski farmer Thomas Reid godinama je na sudu s Intelom, američkim proizvođačem mikročipova koji na zemljištu do njegove farme ima tvornicu i želi se proširiti na Reidovu zemlju. Sistem baš nije na Reidovoj strani jer irska vlada želi povećati zaposlenost u njegovoj regiji i svim ga sredstvima pokušava natjerati da proda zemlju. Reid živi u 300 godina staroj obiteljskoj kući, sam, okružen jedino kravama i pilćima. Redatelj Feargal Ward slijedi usporeni ritam života na farmi koji djeluje pomalo otuđeno u usporedbi s bukom, promeetom i ambicijama od kojih ga dijele samo kameni zidovi. Reid je ekscentrik koji ne vozi automobil, i smeće koje sakuplja donosi u kuću, ali njegova borba protiv sustava ima čvrstu logiku i smisao.
Dokumentarac redateljice Karine Holden, bivše producentice National Geographica, Artea i Animal Planeta, bavi se uništenjem cijelih životinjskih vrsta u oceanu. Industrijski ribolov, uništavanje staništa, nestanak vrsta i zagađenje nepovratno mijenjaju prirodu mora i iscrpljuju oceane. Plavetnilo je provokativan spoj znanstvenog eseja, istraživačkog novinarstva i fenomenalne maritimne fotografije koji stvara osjećaj da gledate odumiranje dijelova oceana u realnom vremenu.
U nacionalnom parku Everglades na Floridi lov na zečeve je inicijacija mladića. Film prikazuje sedamnaestogodišnjeg Chrisa i njegovu obitelj dok love u poljima najvećih industrijskih farmi šećera u Americi. Poljoprivredni nadničari u zajednicama oko Jezera Okeechobee love i pripremaju zečeve u skladu s tradicijom s početka 20. stoljeća. Redatelj Patrick Bresnan uvodi gledatelje u život siromašnih crnačkih zajednica i običaje čija stvarna značenja izmiču današnjem senzibilitetu.
Dokumentarac francuske redateljice Claire Simon prati Jihada, mladog vlasnika kuhinje za pripremu gotovih jela za supermarkete. Jihad je posudio novac da bi pokrenuo posao, njegovi zaposlenici u radišni i disciplinirani, koriste samo najbolje namirnice ali posao se jednostavno ne razvija. Dok firma zapada u ozbiljn probleme, Jihad pokazuje karakter i upornost boreći se za opstanak s kuharom i tajnicom. Simon strpljivo prati situacije onako kako se odvijaju, bez ikakvog problematiziranja, stvarajući priču o normalnim, običnim ljudima i njihovim manama i slabostima.
Bjarke Ingels na ovu je listu ušao kao arhitekt zaslužan za fenomenalni dizajne restorana Noma 2.0 danskog chefa Renea Redzepija. Bjarke Ingels do četrdesete je posta superstar jedne od najkompetitivnijih scena svijetu. Rutinski proglašavan najoriginalnijim arhitektom današnjice, Ingels se kreće između milijunskih projekata, prestižnih klijenata i celebrity mašinerije, cijelo vrijeme se boreći s vrlo intimnim problemom. Nakon nezgode u kojoj je dobio jak potres mozga, Ingels pati od konstantne glavobolje. Zapravo, Ingels živi u konstantnom potresu mozga jer nikad nakon nesreće nije mogao mirovati. Jedino što bi ga moglo spasiti od patnje i stalnih posjeta liječnicima su mir i opuštanje, život bez stresa. Ali za najtraženijeg arhitekta na svijetu to je zadnja opcija.
