Dubravkin put idealno je mjesto za ručak ne samo po ljeti kad se sve zeleni, nego i ovih dana, kada je Tuškanac božićno bijel. Veliki stakleni zidovi Dubravkina puta stvaraju dojam kao da ručate u snijegu, što dobro funkcionira sa zimskim menijem Priske Thuring, punim debelih masnih plavih riba iz hladnog Jadrana. Za predjelo smo dobili srednje debele fete sirove palamide prelivene bučinim uljem, s pireom od graha. Ova neobična, da ne kažemo sakrosanktna kombinacija pokazala se jako slasnom.
Zatim smo pojeli izvrsni, hrskavi, optimalno slani fritto misto i raskošne skuše na ražnjiću s krumpirom, keljom i karameliziranim limunom. Čitateljima još jednom srdačno preporučujemo da kupuju, kuhaju i naručuju skuše gdje god ih vide. Skuša je definitivno najbolji value for money u Jadranu. Pravi je spektakl, međutim, uslijedio tek za desert.
Kad smo naručili nešto sira, nismo imali pojma da će nam umjesto na drvenoj daski, sir donijeti na staklenoj plohi umetnutoj u veliki bijeli tanjur napunjen slamom s maćuhicama. Ovakva prezentacija sira zaista dovodi Dubravkin put u rang vrlo ozbiljnih i osviještenih međunarodnih restorana. Jedino još treba riješiti mali funkcionalni problem. Budući da staklena ploča nije učvršćena, ona pleše između rubova tanjura, što pomalo komplicira rezanje sira. Na kraju su nam još donijeli krišku Callebautove ruby čokolade. Riječ je o novom žanru, prvoj ružičastoj čokoladi koja je, koliko znamo, stigla u Zagreb. Uz ovaj jako fini ručak pili smo izvrsnu Fakinovu malvaziju La Prima iz 2015. koja je u Decanteru dobila 95 bodova. I ovo duboko, aromatično vino, potvrđuje da je Marko Fakin najveća nova istarska vinska zvijezda.
