Michelinove preporuke u Francuskoj trenutno ima čak 4317 restorana. Tako velika brojka neizbježno znači inflaciju, do koje je došlo zato što na velikim tržištima preporuke nisu osobito važne. Kada izađe novi Michelin za Francusku ili Japan, mediji izvještavaju isključivo o zvjezdicama. Preporuke se ni ne spominju.
Međutim, na malom tržištu poput našeg, Michelinove preporuke, kojima se ni sami inspektori očito na bave odveć ozbiljno, itekako su značajne. Stoga je logično da će i ovogodišnja lista preporuka izazvati puno polemika. Prvo, na geografskoj razini, ponovo je izostavljen Kvarner (ne računajući Dragu di Lovrana). Čini se da Michelin nije bio ni na kvarnerskoj obali ni na otocima, jer je prilično nevjerojatno da su preporuke dobili brojni restorani u unutrašnjosti gdje je restoranska industrija ipak slabije razvijena, a nije baš nitko s Kvarnera, ni Johnson, ni Plavi podrum, ni Bevanda, ni Alfred Keller ni Rivica.
Drugo, stječe se snažan dojam da su inspektori posjećivali restorane po savjetu službenika lokalnih turističkih zajednica. Pa tako baš svi istarski restorani koji su preporuke dobili preporuke i zaslužuju (neki i zvjezdice), jer se Denis Ivošević, šef istarske turističke zajednice itekako razumije u gastronomiju. U Zagrebu je situacija bitno drukčija, jer uz one restorane koji zavređuju preporuke (Noel, Dubravkin put, Takenoko, Mano, oba Esplanadina restorana), preporuke su dobile i kuhinje koje nisu kadre skuhati pastu a da je ne raskuhaju i napraviti bechamel bez grudica, kao i restorani čiji su suspektni higijenski uvjeti javno dokumentirani. S druge strane, preporuke nisu dobili Ab Ovo, Tekka, Time , Carpaccio, Tač i Mano 2, koji ih sigurno zaslužuju. No, budimo realni, polemike o preporukama zaista su manje relevantne. Prvo zato što je značaj Michelina definiran zvjezdicama, a drugo, još važnije: redovito izdavanje Michelinovih Vodiča za Hrvatsku počelo je pozicionirati našu zemlju na gastronomsku kartu svijeta. I zato i Michelin za Hrvatsku 2018. treba srdačno pozdraviti.
