Dakle, posve načelno. Mi volimo coca colu. Cola je odlična za rastrežnjenje ujutro poslije previše vina prethodne noći. Cola dobro funkcionira i po vrućini, kada izaziva efekt gašenja žeđi. No, osim što je strahovito nezdrava (limenka obične cole sadrži više od 30 grama šećera dok buteljka suhog vina sadrži dva do tri grama šećera) cola je, po našem mišljenju, posve neupotrebljiva uz hranu. Ništa tako slatko naprosto se ne može piti ni uz meso ni uz ribu ni uz povrće, a da ne upropasti okus hrane.
Cola se ne može piti ni uz deserte, jer ili desert koji je slađi od cole poništava njen okus ili pak sama cola, ako je slađa od deserta, nadjačava njegov okus. Jedino jelo uz koje cola zaista može funkcionirati jesu industrijski hamburgeri: okusi McDonald’sa i Coca Cole u stanovitoj su alkemijskoj simbiozi. Pa ipak, premda je lako dokazati da je cola neupotrebljiva uz hranu, ona je posve neizbježna u skoro svim pizzerijama, burger barovima, bistroima ali i ozbiljnim restoranima, gdje je ljudi naručuju i u krajnje neobičnim, pomalo heretičkim kombinacijama.
U neodoljivo duhovitoj Decanterovoj rubrici Confessions of a sommelier, više je sommeliera znalo spomenuti kako su slavni gosti velikih restorana katkad miješali colu s Petrusom ili Latourom.A svakodnevno se možemo uvjeriti kako posjetitelji naših restorana uredno piju colu uz biftek ili škampe. Uzrok coline popularnosti u restoranskoj industriji, uz niz drugih faktora poput fenomenalnog marketinga, svakako leži u ovisnosti o njenom okusu, koja se formira u dječjim godinama. Osjećaj ispijanja cole daje sigurnost poznatosti i toplinu sjećanja na dječje i tinejdžerske godine, pa se to piće, koje zaista uništava skoro svaku hranu i koje na organizam ima posve isti učinak kao da ste u desetak minuta pojeli cijelu tablu čokolade, i dalje masovno naručuje u skoro svim lokalima gdje se bilo što jede. Kad restorani postanu dovoljno hrabri da ne drže colu, moći ćemo konstatirati da smo ušli u doba nutricionističke prosvijećenosti.
