Dakle, već dugo nema nikakvog spora o tome da je Kod Špilje u Otruševcu najbolji zagrebački restoran u okolici Zagreba. Okolica Zagreba podrazumijeva Samobor, Žumberak, Zaprešić, Sesvete i Zagorje. Kad smo zadnji put jeli u Špilji, a prošlo je skoro dvije godine, svidjele su nam se uporabe pojedinih modernih kulinarskih tehnika u dosljedno ruralnom gastronomskom Špiljinom rukopisu. U subotu popodne, dok je u Špilji počinjala neka važna lokalna svadba, koja je okupila tri najvažnije plešivičke vinske obitelji (Tomac, Korak, Šember), jako nam se svidjela kvaliteta pojedinih proizvoda i ukupni dojam velikog, otmjenog restorana na selu, kakvi su u Hrvatskoj sasvim rijetki.
Kad je riječ o ovom drugom dojmu, u Špilji skoro sve perfektno funkcionira, od briljantnog konobara koji bi mogao raditi u vrhunskom pariškom bistrou, i koji će vam zabavnim, nenametljivim ali prepoznatljivim lokalnim narječjem objasniti sve o svakom jelu, preko pogleda na zelenilo i jaglace na obližnjim brdima do lijepih, starinskih tanjura brendiranih Špiljinim logom.
Govorimo li, pak, o hrani, dugo odležani teleći steak na kosti (tele se trančira i meso odležava u restoranu) zaslužio je čistu peticu, kako zbog precizne podpečenosti, tako i zbog izrazito bogatog okusa koji se fenomenalno složio s poznatom samoborskom muštardom. Ravioli od tvrdog, čvrstog tijesta u kremastom umaku s bučinim uljem i prahom crnih truba, bili su podjednako užitni kao i šarmantna pašteta od divljači s bučinim košticama, servirana za couvert.
Sva ova jela, uz izvanredan domaći kruh od heljde i kukuruza te nemasne, aromatične i jako hrskave čvarke, čine Špilju najboljim seljačkim fine diningom u Hrvatskoj ( pridjev seljački ovdje je jednoznačni kompliment). Problemi, međutim, nastaju kod pojedinih kuhanih jela. Juha od prvih proljetnih vrganja nije nas impresionirala zbog inferiornog temeljca, dok je ragu od jelena patio zbog starinskog, brašnastog i beskarakternog umaka.
Vlasnici Špilje morali bi angažirati ozbiljnog vrhunskog chefa da im pokaže kako se danas izvlače okusi iz temeljaca i kako se infuziraju u umake. U tom je segmentu Grgosova špilja pomalo inferiorna, što je šteta. Ponuda vina je neobično dobra, te uključuje i nešto vrhunskih oranža (Gravner, Podveršič, Vodopivec) kao i domaće relativne raritete poput Santa Lucie Noir. Špilja se definitivno ubraja među vodeće zagrebačke restorane, bilo da je riječ o gradu ili okolici. Preobilni ručak platili smo oko tisuću kuna.
KOD ŠPILJE
Otruševec 17/4, Samobor
HRANA 4/5 VINA -4/5 POSLUGA -5/5, AMBIJENT 4/5