Pobjeda šibenskog Pelegrinija, i to druga zaredom, u izboru Dobre hrane za najbolji hrvatski restoran, logična je i nije nezaslužena. U Pelegriniju se kuha hrabro, moderno i lokalno, te se koriste uglavnom vrhunski sastojci. Osim toga, Pelegrini je inovativan; negov chef Rudolf Štefan koji je izabran za najboljeg kuhara godine, pokušava kreirati novu, originalnu dalmatinsku kuhinju. Takvog se posla u Hrvatskoj zaista još nitko nije prihvatio, pa Štefanu valja čestitati. Nadamo se da su dopunili vinsku listu, čije su cijene iznimno povoljne, ali koja nas lani nije impresionirala.
Nadalje, visoko drugo mjesto Dubravkina puta također je zasluženo: otkako je Priska Thuring preuzela taj atraktivni tuškanački restoran, Dubravkin put pretvorio se u gastronomski najuzbudljiviju zagrebačku kuhinju. Zasluge za iznimno dobar plasman Bistroa Apetit na Jurjevskoj treba, svakako, pripisati i sommelieru i restoranskom voditelju Ivanu Jugu, koji u tom lijepom prostoru uspijeva stvoriti onaj specifični feeling izlaska u veliki svjetski restoran.
Visoka mjesta Bevande i Plavog podruma, dva uvjerljivo najbolja kvarnerska restorana, također su očekivana i logična, dok je uspon zagrebačkog Vinodola na šesto mjesto dokaz kako se i u masovnim kuhinjama- u Vinodolu se dnevno hrani više stotina ljudi- može vrlo dobro jesti.
Kada je riječ o zagrebačkim restoranima logičan je i uočljiv pad Takenoka, koji je bio neizbježan poslije odlaska dugogodišnjeg menadžera Maria Mindera, čovjeka koji je odigrao presudnu ulogu u stvaranju tog brenda.
Foto: Silvija Munda/G.E.T. Report
Nisko mjesto donedavno uzbudljive Mundoake zasluženo je, s obzirom na odlazak chefa Tvrtka Šakote, dok se vrlo nisko mjesto Rougemarina može objasniti jedino činjenicom da biračko tijelo Dobre hrane ne spada u stotine i stotine ljudi koji redovito jedu i uživaju u toj gastronomski važnoj zalogajnici. Šteta je, naposljetku, što birači nisu prepznali novi gastronomski identitet Timea, lokala koji bi, napravi li barem pristojnu vinsku kartu (za raliku od sadašnje, nedostatne i kaotične), morao konkurirati za jednu od prvih pet ili šest pozicija u Zagrebu.
Kada je, pak, riječ o cijeloj Hrvatskoj, na listi se našao čitav niz restorana koji ne zavređuju uvrštavanje ni u kakav vodič, a najveća je pojedinačna pogreška plasman zadarske Foše na petnaesto mjesto u nacionalnoj, odnosno treće u dalmatinskoj konkurenciji. U Foši smo jeli krajem lipnja lanjske godine, i evo kako je to izgledalo.
Tog dana imali su samo jednu vrstu bijele ribe, šampjera, premda se Foša pozicionirala kao riblji restoran. Pa smo htjeli jesti škampe kojih, neđutim, nije bilo.(konobar je priznao da imaju samo smrznute škampe).Zatim smo se odlučili za neka rižota, koja nisu imala puno veze s propisno kuhanim rižotima. Prije no što smo se uhvatili u neuspješnu bitku s jelovnikom, htjeli smo naručiti buteljku Taittingera: dan je bio prelijep i vruć i mamio na šampanjac.
Konobar nam je, međutim, kazao da Taittingera nema, premda je cijeli restoran bio ukrašen desecima i desecima maketa boca baš tog šampanjca: “A , to nam je ostalo od ranije,” obavijestio nas je ljubazno, “Više ga ne držimo.”
E sada, ako takvo mjesto zaslužuje da ga se proglasi trećim najboljim dalmatinskim restoranom (i petnaestim hrvatskim), stanje u dalmatinskoj inacionalnoj gastronomiji nešto je gore nego što misle predestinirani pesimisti.
Bez obzira na ovu, i niz sličnih pogrešaka, izbor Dobre hrane ostao je na ispravnom putu, koji je započeo proglašavanjem Bateline najboljim hrvatskim restoranom. Bilo je to prije dvije godine, da bi uslijedila dva Pelegrinijeva trijumfa. Batelinina i Pelegrinijeva pobjeda mogu se čvsto braniti, za razliku od rezultata prva dva izbora, kada je, na čuđenje pa i uz otvorene prosvjede značajnog dijela profesionalne zajednice, zagrebački Apetit bio proglašavan restoranom godine, kraj živih Valsabbiona, Marcellina i Jeffreya Velle u Esplanadi. Za hrvatsku je restoransku scenu svakako korisno što je izbor Dobre hrane napredovao od prilično ekscentričnog do uglavnom relevantnog, barem kada je riječ o najbolje plasiranim restoranima.
Foto/Pelegrini
