Upravo teče zadnji mjesec prave sezone kamenica. Pa smo u subotu popodne u restoranu Viking u Limskom zaljevu pojeli neke od najvećih i najslasnijih kamenica ove godine. Servirali su ih uz vrlo dobar umak od citrusa i meda (kojem ne bi naškodilo malo čilija, kamenice vole ljuto), a meso jedne školjke bilo je veličine solidnog tournedosa. Baš doslovno.
Okej, kamenice su u Vikingu uvijek bile jako dobre, budući da se Viking nalazi odmah kraj jednog od većih naših uzgajališta kamenica. Već dvadesetak godina posjećujemo Viking, naručujemo kamenice, sunčamo se na terasi i gledamo u prekrasnu, smirujuću gustu pastelnozelenu vodu Limskog fjorda. Dvadesetak godina minus četiri, zapravo, jer smo zadnji put na Vikingovoj terasi ručali negdje 2014. Spletom okolnosti, pojedine restorane katkad počnete zaobilaziti.
I premda su u Vikingu, restoranu kojeg je volio veliki slikar Edo Murtić, kamenice uvijek bile dobre a u sezoni izvrsne, i premda je Viking uvijek imao dobru ribu te ponešto živih škampa i jastoga, kuhanje često nije ostavljalo sjajan dojam zbog manjka preciznosti, viška rustikalnosti i nepoznavanja nekih temeljnih postupaka za jela koja su se ondje pripremala. Sada, pak, gledamo li iz perspektive našeg četverogodišnjeg odmaka, sa zadovoljstvom možemo reći kako je Viking većinu tih pogrešaka ispravio, te kako nikad nije bio bolji.
Kamenice su, ponovimo, zaista sjajne i serviraju ih s elegantnim umakom. Zatim smo pojeli nekoliko sirovih, velikih, superslatkih škampa, tehnički perfektno posluženih. Nisu nam, naime, donijeli samo repove, nego cijele škampe s oljuštenim repovima. Prvorazredne, aromatične, precizno skuhane, sasvim lagano hrskave divlje šparoge, zalili smo s malo Chiavalonova Ex Albisa i s par kapi limuna, pa smo uživali u jelu boje vode Limskog zaljeva. Na kraju su na stol došli krmenadli na žaru od velikog romba. Kažemo krmenadli, jer je meso bilo ostavljeno na kostima, kako bi bilo što bogatije i želatinoznije. Romb je bio baš savršeno pečen, bez ijednog traga isušenosti. Romb smo začinili Ipšinom bjelicom, moćno ulje na moćnu ribu, a uz njega smo pili Ipšinu jako dobru maceriranu malvaziju iz 2015. Na kraju su nam još donijeli domaći sladoled pun zrnaca prave vanilije, koji je imao lijepu kremastu teksturu.
Viking je, ponovimo, bolji nego ikad, što odgovorno tvrdimo poslije dvadesetgodišnjeg iskustva. Međutim, mogao bi popraviti još neke detalje. Prvo, tost uz kamenice gotovo da uopće nije bio tostiran, pa je ostao neupotrebljiv. Osim toga, uz tost ne bi trebalo servirati one male paketiće maslaca iz supermarketa. Drugo, u Vikingu bi mogli razmisliti o ozbiljnijim vrstama kruha. Pažljiv odnos prema kruhu postaje, srećom i napokon, jedna od bitnih razdjelnica između vrhunskih i onih drugih restorana. Treće, anakrone posudice za sol, papar, ulje i ocat trebalo bi odmah izbaciti, jer podsjećaju na menze od prije tridesetak i više godina, a ne na ambiciozni restoran koji se svakodnevno trudi nabavljati živu ribu i rakove.
Vinska karta sasvim je solidna, premda ne bi škodilo pokoje strano, nekomercijalno vino. Jasno je, naravno, da u Vikingu golema većina gostiju traži istarska vina. No, na onu manjinu koja ne želi piti samo malvazije, dobar bi dojam ostavila pokoja buteljka Podveršiča, Ducala, Ronca Severa ili Alzingera.
Vikingova terasa u sunčano subotnje popodne bila je prepuna ljudi koji su jedva dočekali pravo proljeće, pa su odlučili uživati u životu i kamenicama. Središnji je stol zauzela grupa pristojnih simpatičnih i raspjevanih ljudi, koji su čini se slavili neku visoku godišnjicu mature premda ne izgledaju nimalo staro. Ti su maturanti veterani samo pridonijeli sjajnoj atmosferi na terasi jednog od definitivno boljih istarskih restorana.
VIKING
Limski kanal 1, Sveti Lovreč
HRANA -4/5 VINSKA LISTA +3/5 AMBIJENT (terasa)-5/5 POSLUGA -4/5
sve kreditne kartice
