Prije svega, želimo reći da ne smatramo kako je potrebno posebno štititi hrvatsku vinsku proizvodnju, osim kad je riječ o uvozu zaista trećerazrednih, patvorenih vina. Drugo, Kult Plave Kamenice podržava uvoz vina u Hrvatsku. Mislimo da potrošači moraju imati pravo na izbor, i da se naši vinari stalno moraju uspoređivati s inozemnom konkurencijom, već i zato da bi bolje razumjeli svoje mjesto, ograničenja i prednosti u svijetu vina. I treće, nemamo ništa protiv makedonskih vina. Dapače, neka makedonska vina, poput Bele vode i skupljih Bovinovih buteljki, mogu biti prilično impresivna. Međutim, Stobijeva graševina na koju smo naletjeli u Konzumovom dućanu na Kvaternikovu trgu, prilična je katastrofa.
To vino, doduše, nije baš posve uvredljivo kao recimo bijela Tga za jug, ali spada među najbeskarakternija vina koja smo probali za dugo, dugo vremena. Graševina Stobi, dakle ,nema nikakav miris koji bi se mogao preciznije identificirati, dok se na okusu osjete tek voda i neka lijena, vjerojatno umjetna kiselina. Tako, dakle, izgleda makedonska graševina koja inače dolazi iz relativno ugledne makedonske vinarije, čija su bolja vina dobila više međunarodnih nagrada.
Stobijeva graševina iz 2016. pakirana u bocu od litre, koja se trudi izgledati kao standardna buteljka od 0,75, primjer je ofenzive jeftinih i bezličnih vina iz južnih država bivše Jugoslavije na hrvatsko tržište. Kosovske se graševine, još gore od Stobijeve, u pojedinim hrvatskim hotelskim lancima nažalost toče na čaše kao slavonske graševine. Hoteli računaju da stranci ne mogu prepoznati razliku.
