Potaknuti velikom akcijom Europola koja je razotkrila masovno krivotvorenje mesa, ribe i drugih prehrambenih proizvoda u velikom dijelu Europe, noćas smo prolistali kataloge za profesionalce nekih hrvatskih distributera hrane. Pa smo tako u Metroovu katalogu za ugostitelje naletjeli na nekoliko potpuno nevjerojatnih cijena.
Odrezak tune trenutno se može nabaviti za 269,99 kuna za pakovanje od 7 kilograma, što iznosi manje od 40 kuna za kilogram. Normalna cijena tunina odreska iznosi između 120 (za smrznutu ribu) do 250 kuna po kilogramu. Nitko, naravno, ne može tvrditi da je baš tuna iz Metroa ista ona tuna iz Europolove akcije, koja se dakle puni svim mogućim kemijskim preparatima da bi uopće izgledala kao tuna. Ali, moramo se zapitati kako tuna može postati toliko jeftina, odakle dolazi za tako mali novac, koliko dugo je i gdje sve stajala i kakav zapravo okus ima kad nije puna svih mogućih marinada I umaka, kojima je restoranske I hotelske kuhinje vraćaju u život.
U istom tom katalogu crveni bodečnjak, riba koja fizički nalikuje na škrpinu ali nije škrpina, košta 250 kuna za pakovanje od šest kilograma. Prava škrpina košta minimalno 250 kuna za jedan kilogram. Cijena crvenog bodečnjaka od 250 kuna za šest kilograma odgovor je na pitanje zašto su se hrvatski bistroi napunili fileima škrpine koji se prodaju za šezdesetak kuna po porciji. Cijena tune od 270 kuna za sedam kilograma, odgovor je na pitanje zašto se steakovi tune prodaju baš u svakom hrvatskom bistrou i mnogim zalogajnicama i roštiljarnama, katkad već za 45 ili 50 kuna po odresku.
I supermarketi i veletrgovci prepuni su tehnički i kemijski manipulirane, ultrajeftine hrane. Samo, kada takvu hranu kupujete u supermarketu, barem znate da ste kupili nešto što svojom niskom cijenom predstavlja rizik. Međutim, kada naručujete steak od tune u restoranu, vjerojatno ne znate da se radi o tuni koja košta manje od kilograma mladog graška na placu, i koja je tek neznatno skuplja od piletine.
Pitanje je, naravno, biste li naručili takvu tunu, koju poneki ugostitelji neodgovorno švercaju pod jadransku ili čak svježu tunu. S druge strane, lokali koji bi priznali da prodaju diskontnu tunu iz Metroa, s tom tunom vjerojatno ne bi napravili osobito dobar posao. Jedini način da izbjegnemo ove, zaista najgore manipulacije s hranom kakve je jučer razotkrila Europolova akcija u nizu članica Europske Unije, jest da sami pazimo što jedemo.
Nemojte, dakle, naručivati tunu ili škrpinu, ili bilo koju inače skupu ribu čija je cijena sumnjivo niska, jer ćete dobiti odmrznuti konglomerat aditiva , soli i umjetnih boja, a ne zdravi proizvod kakvom se veselite. Vaša tuna, ako imalo vrijedi, naprosto ne može koštati tek malo više od pljeskavice. Osobito nemojte naručivati načelno skupu ribu u jednostavnijim lokalima i zalogajnicama, ali čuvajte se i većine hotelskih restoranu .(tu, naravno, ne mislimo na hotele poput Esplanade). Nikome se ne isplati kupovati velike količine vrlo jeftinih proizvoda koliko hotelima, jer ako ih ne prodaju u a la carte menijima, uvalit će ih pansionskim gostima.
Nadalje, nemojte kupovati gotove umake poput bolognesea ili gotova jela poput lasagna s mesom ili bilo kakva gotova jela s mljevenim mesom. Prije četiri ili pet godina u jednoj od sličnih policijskih akcija otkriveno je da ta jela umjesto prave govedine sadrže ostatke tog mesa, ali i konjetinu. Osobito je neugodno odjeknula informacija da su neki od tih proizvoda, namijenjeni arapskom tržištu, sadržavali puno svinjetine. I načelno, nikada nemojte vjerovati preniskim cijenama proizvoda u supermarketu (kao ni u restoranu) Radije stanite u red za svježe srdele ili piletinu.
