Marko Fakin iz Motovuna na ovogodišnjoj 25. po redu Vinistri, osvojio je čak deset zlatnih medalja. Fakin je osvojio zlato za valjda svaki uzorak terana i malvazije koji je poslao, njegov Teran Il Primo pobijedio je u konkurenciji mladih terana, a zlatnu medalju dobio je još i jedan muškat.
Marko Fakin do prije dvije godine bio je gotovo anoniman. Onda je lani osvojio niz medalja na Vinistri, da bi nešto kasnije bilo objavljeno kako je njegova odležana malvazija La Prima iz 2015. godine dobila 95 bodova na Decanterovim Svjetskim nagradama. Istodobno, Daniela Kramarić zaljubila se u njegovu bazičnu malvaziju iz 2016. koju je lani preporučivala brojnim gostima Plavog podruma.
Usmene preporuke s utjecajnog mjesta poklopile su se utjecajnim nagrada, pa je Marko Fakin u svega godinu dana postao velika i autentična zvijezda istarske i nacionalne vinske industrije.
A mladi gospodin Fakin zaista je autentičan. Lani smo s Fakinom proveli sunčano popodne u njegovoj obiteljskoj kući i u vinogradima oko Motovuna. Ne i u vinariji, jer Marko Fakin nema vinariju. On je autentični garažist, što znači da vina proizvodi u suterenu obiteljske kuće, gdje se nalazi i nešto naguranih drvenih bačvi. Dio opreme koji se u određenom trenutku proizvodnje ne koristi, odmara u dvorištu.
Gledati Fakina i njegova oca, filmskog istarskog težaka s čvornatim rukama, kako rade u vinogradu, i slušati ih s kakvom strašću govore o vinogradima i vinima, vraća povjerenje da u vinskom poslu, osim tehničkih znanja i marketinga, još uvijek postoji kategorija čiste iskrenosti i skromnosti. Fakin, naime, prilično dobro zna koliko još ne zna te ostavlja dojam da je stalno i neumorno spreman učiti.
Stoga mislimo da deset zlatnih medalja za Marka Fakina nikako ne znači vrhunac njegove karijere, nego tek kraj prvog poglavlja u priči o potencijalno velikom svjetskom vinaru. I da ga ne bismo samo hvalili, Marku Fakinu srdačno preporučujemo da prestane raditi slatkasti rose: to je vino nekako ispod njegove razine.
