Dvoranom su sijevale munje svemirskog light showa, mladi su kuhari na video snimci u zboru pjevali My Way, idealnu restoransku i chefovsku baladu. Tom Walker uživo je svirajući Stratocaster, izvodio svoje najpopularnije hitove, a voditelji su se relativno duhovito igrali s omotnicom u kojoj je bilo zapisano ime najboljeg mladog kuhara na svijetu.
San Pellegrinov treći po redu izbor najboljeg svjetskog chefa godine mlađeg od 30 godina, promijenio je kriterije vizualnog i medijskog tretmana vrhunskih kuhara. Spektaklom u milanskom Superstudiju kuhare se prestalo tretirati kao gastronomske zvijezde ili TV celebritije. Milanskim se spektaklom, koji je završio s milijun konfeta, chefove prvi put pokušalo približiti najvećim svjetskim estradnim ili sportskim superstarovima.
San Pellegrino Young Chef 2018.
Gepostet von Kult Plave Kamenice am Sonntag, 13. Mai 2018
Na dodjeli Zlatne lopte Messi ili Ronaldo ne bi dobili puno spektakulariziraniji tretman nego suzdržani i šutljivi Yasuhiro Fujio, najbolji mladi kuhar na svijetu za 2018. godinu. Naravno, može se tjednima filozofirati i raspravljati o tome treba li kuharskoj profesiji takav tretman, i kamo sve to vodi. No, činjenica je da je San Pellegrino napravio golemi iskorak u medijskoj afirmaciji visoke gastronomije, koji će ostaviti trajni i duboki trag.
Grains and Seeds 2.0, Dominique Crenn
Poslije 90-minutnog Velikog finala kojim je dominirao mladi japanski chef nadahnut francuskom visokom kuhinjom, preselili smo se u drugu dvoranu, gdje su veliki svjetski kuhari osobno pripremali mala, ali fantastično ukusna jela. Nama se najviše svidio čips od tara s curryem punim opakih čilija filipinske chefice Margarite Fores. Nismo se stigli zaustaviti kraj stanice na kojoj je Massimo Bottura kuhao proljetni chawanmushi.s misom od domaće pašte iz Emilie i “juhom od svega”, dok je kamenica s morskom vodom i limunom Paula Paireta, naglo hibernirana u tekućem dušiku, bila upravo genijalna. Neki chefovi s kojima smo razgovarali najviše su hvalili tripice s refermentiranim tolminskim sirom Ane Roš.
A zatim su nas ljubazne hostese odvele u iduću veliku salu, gdje je vojska konobara posluživala gala večeru u čast pobjednika, i drugih dvadeset natjecatelja za najboljeg mladog chefa. Prvo jelo, hrana za ptice Dominique Crenn apsolutno nas je oduševilo. Jelo se uglavnom sastojalo od sjemenki čiji nismo veliki fanatici, ali te hrskave sjemenke, udružene s nešto klorofila i jednim nekoliko sjajnih fermentiranih gelova, pokazale su kako jednostavni sastojci mogu postići gotovo metafizičku vrijednost.
Virgilio Martinez objašnjava desert Amazonski kakao
Janjetina s velikom sferom od pesta i optimalno kiselim umakom “od sedam rajčica” Annie Feolde fino se složila uz Frescobaldijev Castelgiocondo, dok je Amazonski kakao Virgilia Martineza jedan od najkompliciranijih deserata koje smo ikada probali. Chef Martinez za stolom nam je objašnjavao zašto je njegov kakao kiseo i ljut a ne gorko-sladak, i zašto njegov amazonski passion fuit ima teksturu sličnu čičoki. Nismo sigurni je li riječ o najboljem Martinezovom jelu, ali smo čvrsto uvjereni da se, kao i u slučaju Dominique Crenn, radi o originalnoj kuhinji koja vas tjera da mislite o svim aspektima gastronomije.
Između sljedova i dotakanja čaša, svi su se članovi žirija željeli potpisati na uniformu japanskog i svjetskog šampiona Yasuhira, koja se brzo pretvorila u bilježnicu uspomena na velike svjetske chefove.
Zatim je još Dominique Crenn sjela za naš stol i tješila poljskog kandidata, za kojeg je mislila da treba pobijediti, pa smo svi otpili po koju kap raskošnog Frescobaldijeva Vin Santa, pa smo se uputili prema Rosa Grand hotelu kraj milanske katedrale u čijem smo baru uživali u još kojoj rundi vina i whiskyja (toče Tignanello na čaše). Kad smo odlazili u sobu, Ana Roš i Dominique Crenn dogovarale su sutrašnji radni dan u Parizu, gdje su imale sastanak o jednom novom izboru najboljeg restorana na svijetu, koji bi se, s velikim ambicijama, trebao početi provoditi 2019. godine,
