Dubrovnik je Venecija istočnog Jadrana, a Venecija je jedan od najljepših gradova na svijetu. I Dubrovnik i Venecija izloženi su nemilosrdnoj turističkoj okupaciji, što znači da imaju pravo na visoke cijene. No, posve je neobično kad cijene u Veneciji nisu više nego u Dubrovniku, pogotovo kad je riječ o hotelima s pet zvjezdica, koji su u Veneciji neusporedivo luksuzniji nego u Dubrovniku. U utorak popodne pojeli smo lagani ručak na terasi briljantno dekadentnog hotela Bauer s pogledom na Santa Mariu della Salute, crkvu iz 17. stoljeća koja se smatra jednom od zaista veličanstvenih i najvrednijih u Italiji.
Dakle, na Bauerovoj smo terasi pojeli tanjur cicchetta koji se sastojao od finih srdela na savor, škampa u kadaifu, hobotnice s krastavcem, jakovske kapice i bakalara in bianco.
Uz to smo još naručili i tanjur suhog mesa koji se sastojao od San Danielea, culatella i bresaole, s nešto taleggia i pecorina. Pa smo popili buteljku friulanskog sauvignona, a prije nje čašu pjenušca i rebule . Sve je to, na terasi jednog od najluksuznijih venecijanskih hotela, koštalo 120 eura. Zvuči puno za lagani ručak. Međutim, lani smo u Dubrovniku, koji bi ipak morao biti nešto jeftiniji od Venecije, naletjeli na obični carpaccio od tikvica za 140 kuna, što je posve isto kao tanjur vrhunskog pršuta/culatella/ bresaole u Baueru. I to nije jedini takav primjer u Dubrovniku. Logično je da dubrovački ugostitelji dižu cijene dok god broj posjetitelja u Gradu raste. Ali, prije ili kasnije doći će vrijeme za reality check.
