Evo kako izgleda servis u milanskom hotelu Rosa Grand. Stigli smo ondje u petak oko šest popodne. Premda se hotel nalazi u najstrožem centru grada stotinjak metara od katedrale, ostavili smo auto ispred ulaznih vrata, a jedan od bellboya odmah je preuzeo naše ključeve.
Drugi bellboy isti je čas preuzeo našu prtljagu. Iako je u hotelu bila opaka gužva, jer su se ondje smjestili kuhari i novinari sa San Pellegrinova izbora najboljeg mladog chefa godine, sve formalnosti na recepciji obavili sma za manje od pet minuta.
U šestoj minuti već smo bili u sobi, a u sedmoj je na vrata pokucao nosač s našim koferima. Zatim smo nazvali recepciju, da bismo pitali mogu li nam u roku od sat vremena izglačati odijelo i nekoliko košulja, jer se u osam kretalo na prvi San Pellegrinov party u povodu izbora najboljeg mladog chefa na svijetu. Hotelska domaćica stvorila se u sobi za nekoliko minuta, da bi se vratila za pola sata s perfektno ispeglanim stvarima.
Iste večeri, nešto pred ponoć, hotelski je bar bio prepun, barem stotinjak veselih ljudi natjecalo se tko će više popiti. Pa ipak, na piće, Tignanello iz enomata i Lagavulin u kristalnoj čaši, nismo čekali dulje od tri četiri minute.
Kad smo u ponedjeljak odlazili, pokušali smo testirati pozornost osoblja, pa smo sami htjeli odnijeti prtljagu u auto. Nismo uspjeli napraviti ni korak, a bellboy se već stvorio kraj nas i počeo prebacivati kofere na kolica za prtljagu, da bi ih zatim utovario u automobil.
Eto, tako funkcionira ozbiljna posluga u ozbiljnom hotelu, što velikoj većini hrvatskih hotelskih menadžera ili nije jasno, ili ne znaju kako da to postignu. Usput govoreći, Rosa Grand nema pet, nego četiri zvjezdice.
