Fenomen hrvatskih jeftinih vina s visokim međunarodnim priznanjima jača i raste iz dana u dan. Poslije senzacionalnog uspjeha Terra Rose, koja je, usprkos cijeni od 40 kuna, osvojila zlatnu medalju na londonskom International Wine Challengeu, jučer smo kušali tržišnu, konačnu verziju buteljirane beljske Kvalitetne graševine iz 2017. godine, koja košta između 25 i 30 kuna i na njemačkom je Mundus Vini osvojila srebrnu medalju.
Ovdje nije riječ ni o kakvom iznenađenju ili ekscesu, jer je i beljska Kvalitetna graševina (bocu prepoznajete po navojnom čepu) iz preklanjske berbe osvojila srebrnu medalju na Decanterovim Svjetskim nagradama. Radi se o kontinuiranoj kvaliteti koja na veselje većine hrvatskih potrošača uvjerljivo nadmašuje cijenu. Beljska međunarodno nagrađivana Kvalitetna graševina, skupa s Laguninom Terra Rossom, baznom Laguninom malvazijom i s kvalitetnim graševinama Iločkih podruma i Vinarije Daruvar, spada među vina koja Hrvatima omogućuju da za mali novac uživaju u zaista vrhunskom proizvodu.
Scena jeftinih, dobrih, buteljiranih supermarket vina zaista je specifičan lokalni fenomen, koji je počeo nastajati prije pet godina, da bi se zahvaljujući znanju enologa svih tih vinarija, ali i izvanrednim prirodnim uvjetima, pretvorio u najvažniji masovni trend u hrvatskoj vinskoj industriji.
Beljska Kvalitetna graševina iz 2017. godine ima neobično puno tijelo i uljastu teksturu za vino od četiri eura. Osim toga, ona je sortna, voćna, ali nimalo banalna na nosu, svježe mineralna ali ne pretjerano, kičasto osvježavajuća, i s atipično dugim završetkom za tako jeftino vino. Brojali smo, finiš je trajao oko trideset sekundi.
Jednom davno, dok je britanski marketinški genij Tony Hodges još savjetovao Agrokor, s njim i s Ozom Clarkeom plovili smo Kopačkim ritom, u sumrak jako vrućeg svibanjskog dana Tony, nadahnut vodenim zmijama koje su plivale oko čamca i orlovima koji su letjeli u blizini, kazao je kako ne može zamisliti bolje jednostavno vino od beljske graševine s navojnim čepom.
Pa smo u društvu orlova, zmija, kormorana i jelena popili jedno tri buteljke prije nego što se mrak spustio na Baranju. Ova nostalgična zabilješka važna je zbog onih hrvatskih ugostitelja koji misle da su jeftine graševine trash namijenjen gemištima. Upravo suprotno. Jeftine graševine najvredniji su dio masovne hrvatske vinske industrije. Kupci u supermarketima tu su, posve nespornu činjenicu, napokon počeli prepoznavati. Sada su na redu ugostitelji i hotelijeri koji bi se, ali zaista, napokon morali riješiti loših predrasuda prema graševini.
Gastropreporuka Beljska graševina bogatim okusom i oblom, uljastom teksturom govori o svom raskošnom baranjskom terroiru. Pa zato predlažemo i terroirsku hranu, poput kulena, kobasica, slanina, kremastih sireva ili svinjetine s roštilja. Druga logična opcija su sve moguće riječne ribe, ili plave morske ribe poput srdela i skuša. Treća, neobična opcija, jest pizza, s kojom se ova graševina perfektno slaže jer kombinira solidno tijelo s puno svježine; obje ove značajke bitne su uz pizzu.
