Ovih smo dana pažljivo prelistavali jelovnike luksuznijih dubrovačkih restorana. Evo cijena iz jednog od najpoznatijih, Nautike i jednog novijeg, Above 5, čija terasa na krovu zaista stvara spektakularan ambijent . Oba restorana, kako znamo, nemaju Michelinove zvjezdice.
U Nautici prvo hladno predjelo, tris tartara od tune, marinirane bijele ribe i ježinca, košta 310 kuna. Salata od sipe košta 190 kuna, carpaccio od francuske govedine charolais 240 kuna, velike kozice na palenti 280 kuna, file tune 290 kuna, file brancina 310 kuna, jakovske kapice 250 kuna, rep jastoga (ne živi jastog) 410 kuna, teleći file 350 kuna, janjeći kotleti 310 kuna i biftek od charolaisa 360 kuna.
U restoranu Above 5 kolač od hobotnice s grčkim jogurtom i kremom od češnjaka košta 280 kuna, steak od tune 295, janjeći kotlet 315 kuna, a biftek od 200 grama od galicijske govedine 335 kuna. Ovdje valja reći kako ove cijene nisu ekscesne nego tipične za luksuzne dubrovačke restorane. Dapače, na meniju jednog manje poznatog restorana naišli smo na odležani steak za 410 kuna.
Dubrovačke cijene usporedili smo s cijenama dva restorana u kojima smo povremeno jeli, u dva vrlo skupa europska grada. Savoy Grill Gordona Ramseya prekrasna je art deco blagovaonica s vojskom najboljih konobara na svijetu smještena u londonskom hotelu Savoy, jednom od najraskošnijih hotela palača u Europi. U Savoy Grillu rep grdobine košta 32 funte (oko 280 kuna), jakovske kapice 28 funti(oko 250 kuna), 32 dana odležani ramstek od 300 grama 32 funte (oko 300 kuna). Toliko koštaju i janjeći kotleti.
Restoran Da Fiore prvi je venecijanski restoran koji je dobio Michelinovu zvjezdicu. Smješten je na jednom manjem kanalu, s fantastičnim balkonom koji visi nad vodom, na kojem je postavljen samo jedan stol. Kuhanje u restoranu Da Fiore uvijek je bilo puno preciznije i maštovitije od skoro svega što smo probali u Dubrovniku. Tartar od tune u Da Fiore košta 36 eura, hobotnica 32 eura, ravioli s kozicama 36 eura, file brancina (divljeg) stoji 48 eura, file sabljarke 38 eura, a teleći kotlet 42 eura.
Očito je, dakle, da se cijene u dubrovačkim restoranima kreću u istim okvirima kao u ozbiljnim londonskim ili venecijanskim restoranima na prestižnim lokacijama. U Veneciji i osobito Londonu radna snaga znatno je skuplja. Troškovi namirnica također mogu biti skuplji, dok je PDV bitno niži.
U Dubrovniku su poslovni prostori nevjerojatno skupi (i po par sto tisuća kuna mjesečno), ali ne mogu biti značajno skuplji nego u hotelu poput londonskog Savoya.
Dubrovačke su cijene takve kakve jesu naprosto zato što su dubrovački ugostitelji prepoznali da njihovi gosti, uglavnom stranci, to mogu platiti. Problem je jedino u tome što se drugdje, i to na podjednako spektakularnim mjestima, za taj novac može dobiti bitno viša kvaliteta ne samo hrane, nego i ukupnog restoranskog doživljaja.
