Glavni problem ovogodišnje, četveromjesečne sezone kulinarskog showa Tri, dva, jedan – kuhaj! strukturalne je naravi . Radi se o potpunoj neusklađenosti lošeg televizijskog formata i dobrih sadržajnih namjera .
Format Tri, dva, jedan – kuhaj! tipični je RTL-ov reality trash. Od jeftine scenografije i lošeg svjetla, preko groznih tekstova koje čita onaj čudan glas u offu (zar zaista nisu mogli platiti zanatski korektnog scenarista) do jučerašnjeg ultrajeftinog predstavljanja i fotografiranja gostiju na valjda najtužnijem crvenom tepihu kojeg smo ikad vidjeli, Tri, dva, jedan – kuhaj! nužno podsjeća na ostale RTL-ove emisije sličnih formata, poput Ljubav je na selu, Tražim ženu ili Večera za pet.
U taj i takav, namjerno niski, jeftini i trash format, producenti su ove godine po prvi put pokušali ugurati ozbiljan sadržaj. Pa su natjecatelji u emisiju došli pripremljeniji nego ikada (kuharski trener bio je ugledni zagrebački chef Raul Lajtman), pojedine su emisije sadržavale tehnički uistinu složene zadatke tijekom kojih se moglo ponešto naučiti, dok su se članovi žirija ponašali dobronamjerno i pedagoški.
Da Tri, dva, jedan – kuhaj! ima kompetentniju i duhovitiju voditeljicu, i da producenti nisu nastavili inzistirati da Tomica Špiček povremeno preuzima ulogu Grincha, pojedini bi dijelovi emisije sadržajem doista mogli, bar izdaleka, asocirati na očigledni uzor, sjajnu BBC-jevu seriju The Great British Bake Off, briljantno natjecanje slastičara/pekara amatera. Usput govoreći, Mate Janković pokazao je da je svladao televiziju, i da zaista vrlo dobro funkcionira na ekranu.
E sada, u RTL-ovoj trashy estetici koja je naprosto fizički ružna, i koja ne trpi ozbiljne sadržaje nego uvijek vuče na trivijalno, potpuno je nemoguće realizirati nešto poput The Great British Bake Offa, što je osobito došlo do izražaja u finalnoj emisiji, u kojoj nije valjalo ništa, pa ni sam sadržaj.
Po sinopsisu, finalna je emisija Da Tri, dva, jedan – kuhaj! izgledala kao sve finalne emisije RTL-ovih realityja: natjecatelji koji su ispali u prethodnim krugovima dolaze na finale, pa je tu još rodbina finalista, pa pokušaji glamurizacije ljudi koji srećom ne pripadaju nikakvom glamouru… Sve je to završilo jednom velikom posvetom duhu palanke, što RTL možda i želi postići.
No, sinoć se pojavio problem u sadržaju. Jelovnici oba finalistička para bili su dozlaboga banalni, kao da ih je slagao neki voditelj bistroa u Zagrebu koji jedva čeka da zbriše na sezonu na more. Jelovnici koji su sadržavali juhe od buće, teleće obraze, neobrađeni dimljeni losos ili korabicu punjenu gljivama i šunkom, ni na koji način ne reprezentiraju ono što su natjecatelji mogli naučiti kroz emisiju.
Ni na jednom meniju nije se našlo ni jedno tehnički zahtjevno jelo, kao ni jedno bar donekle originalno jelo. U prethodnim se emisijama kuhalo tehnički puno zahtjevnije, a katkad i neusporedivo originalnije, pa je malo nejasno što se dogodilo u finalu. Nagrada od 100 tisuća kuna trebala bi zahtijevati ponešto veći trud.
Uz dosadne menije, i izvedba je, sudeći po reakcijama članova žirija, bila prilično katastrofalna. Žiri je pohvalio samo dva jela, neka je proglasio podnošljivima, dok je dva ili tri jela žestoko iskritizirao zbog teških pogrešaka i u konceptu i u kuhanju. Ukratko, sinoćnje veliko finale Da Tri, dva, jedan – kuhaj! svelo se na proširenu verziju Večere za 5, opravdano ozloglašene emisije iste televizijske kuće.
Žele li RTL-ovi producenti zaista podignuti Da Tri, dva, jedan – kuhaj! na višu razinu, moraju promijeniti scenarij, scenografiju i način snimanja, pa tek onda pokušavati s poboljšanim sadržajem, na kojem će se konzekventno inzistirati do finala.
