Kad smo se u ponedjeljak predvečer vraćali s Lošinja, odlučili smo svratiti u Njivice na Krku, u pouzdani restoran Rivica, na buteljku Podveršičeve Kapje i možda koju kamenicu ili škampa. Nažalost, nismo bili dovoljno koncentrirani da na webu pogledamo Rivičino radno vrijeme, pa smo se u šest popodne našli pred zatvorenim restoranom. Rivica, naime, ne radi ponedjeljkom.
Kako je vrijeme bilo odveć lijepo i veselo da bi se vratili u auto, prošetali smo rivom lijevo od Rivice, u potrazi za nekim pristojnim barom. Kojeg nažalost nismo našli. Riva u Njivicama prepuna je kafića i bistroa, ali baš svi izgledaju kao da su došli iz osamdesetih godina prošlog stoljeća. Jedan bistro odbio nas je zbog groznih plastičnih stolnjaka, u susjednom su baru istaknuli listu najdosadnijih koktela na svijetu, a u caffeu-pizzeriji gdje smo se napokon skrasili, ne drže ni jedno nekorporacijsko pivo, dok im je najbolji whisky Chivas Regal. Usporedbe radi, Bora Bar u izoliranoj Rovenskoj na Lošinju drži četiri ozbiljna malta.
Krk se ovih dana hvali rekordnim rezultatima u predsezoni. Međutim, očigledna krčka orijentacija na strane goste niže srednje klase, koji nemaju specifične zahtjeve, strateški je opasna. Jer, kad izbije nova globalna gospodarska kriza – a njeno je izbijanje neizbježno – prvi koji prestaju putovati su upravo pripadnici niže srednje klase.
