“Gledajte, ne želimo da Kvarner ima pet zvjezdica. Hotel Kvarner stoji u okruženju kakvom stoji, s blizinom ne baš lijepe Slatine, i s pogledom na prilično neuređenu plažu …Kako da to prodamo gostima koji su navikli na prave hotele s pet zvjezdica?” objašnjavao nam je u prosincu davne 2012. godine Igor Šehanović, dojučerašnji predsjednik uprave Liburnia Riviera Hotela, najveće opatijske hotelske tvrtke. Šehanović je obrazlagao stratešku odluku LRH-a da svoj flagship hotel, legendarni Kvarner, u preuređenju ne digne na pet zvjezdica nego da ga ostavi na četiri.
Šehanović je smatrao kako Opatija zbog raznih razloga ne može postati destinacija s pet zvjezdica. Dok smo o tome raspravljali, on je sasvim iskreno priznao kako i jedini hotel iz Liburnijina portfolia koji nosi pet zvjezdica, zapravo ne zaslužuje taj rang. “Ma nama je jasno da Ambasador vrijedi najviše tri i pol, dakle ni četiri, a kamoli pet zvjezdica. I tu ne mislimo ništa bitno mijenjati,” govorio je Šehanović.
I zaista, u idućih nekoliko godina LRH-ovi hoteli rebrendirali su se u Remisens hotele, sve s četiri zvjezdice, osim Ambasadora koji je zahvaljujući oportunizmu Ministarstva turizma sve do danas zadržao petu zvjezdicu. U međuvremenu , LRH je otpustio velik broj zaposlenih, Šehanović je ušao u težak sukob sa sindikatom koji je kulminirao ove godine, pa šefovi sindikata optužuju Šehanovića, među ostalim, i za teške uvrede upućene radnicima.
Istodobno, gospodin Šehanović postizao je briljantne poslovne rezultate. Od 2012. do 2015. godine prihodi LHR-a, grupe od petnaestak hotela i vila, porasli su s 200 na skoro 300 milijuna kuna, da bi u kasnijim godinama premašili tu brojku. Dobit je, pak, u 2017. i to samo u prvih devet mjeseci, iznosila preko 60 milijuna kuna. Stoga nije neobično što skoro svi mediji od masovnih do poslovnih, špekuliraju s brojkom od 14 milijuna kuna, koliko bi Igor Šehanović navodno trebao dobiti za otpremninu.
LRH je pozicionirao svoje hotele na tri zvjezdice i destinacija ih je pratila
Igor Šehanović vodio je LHR, tvrtku u većinskom vlasništvu Darka Ostoje, ali s 25 posto vlasništva lokalne zajednice na čelu s gradom Opatijom, u razdoblju od 2011. godine kad se još nije naslućivao ovakav hrvatski turistički rast, pa, evo, sve do prekjučer. Ako su sve službene brojke, objavljene o poslovanju LHR zaista točne, Igor Šehanović bio je iznimno uspješan predsjednik velike turističke kompanije. Međutim, gledamo li sa stanovišta interesa destinacije, Igor Šehanović pucao je u opatijski turizam. Evo zašto.
U vrijeme njegova mandata u LHR, vrijednost Opatije kao destinacije dramatično se srozala. Opatija se definitivno pretvorila u B-destinaciju, orijentiranu prema turistima srednje niže i tek eventualno srednje klase, u kojoj nema ni jednog luksuznog hotela (osim dva manja privatna, Navisa i Bevande), u kojoj gotovo da nema pristojnog bara, čiji kafići i dućani žive u kasnom 20. stoljeću, iz koje su nestali klubovi, i na čijem području djeluje tek jedan zaista vrhunski restoran i još nekoliko dobrih restorana i konoba. Opatija je, ukratko, postala prosječna. A kada dođe ekonomska kriza, prosječne destinacije prve gube goste, jer gosti koji zbog financijskih razloga posjećuju prosječne destinacije, u vrijeme krize prvi prestaju putovati.
Jedini stvarni smjer razvoja opatijskog turizma bio je luksuzni turizam. Luksuznog turizma nema bez velikih five star hotela. Maistra je digla Rovinj kao destinaciju baš izgradnjom five star hotela. Dubrovnik je počeo dolaziti na sadašnju razinu turističkog prometa kad je Goran Štrok prije dvanaestak godina ondje počeo otvarati prave five star hotele, pa su i svi drugi hotelijeri morali pratiti njegov tempo. Istodobno, Opatija se, kako nam je objašnjavao sam Šehanović, strateški orijentirala na jeftiniji turizam.
Što je pogrešno zbog još dva važna razloga. Opatija, naime, nema najljepše more na svijetu. Nitko u Opatiju ne dolazi samo radi mora. Zbog toga je luksuzni turizam jedina prirodna opatijska orijentacija: ako ne možete ići na more zbog toplog mora, pješčanih plaža, prirode koja oduzima dah, čega svega u Opatiji nema, logično je da na more idete zbog sadržaja. Dakle zbog mase vrhunskih restorana, barova i klubova.
Logično je da Opatija postane gastronomsko-barski Disneyland za goste iz Slovenije, Italije, Austrije i Zagreba, jer je odlično prometno povezana sa svim tim područjima. Međutim, da biste na moru imali zaista ozbiljnu koncentraciju vrhunskih restorana, barova i klubova, morate imati vrhunske hotele, kako bi gosti koji su voljni potrošiti više novca na izlaske imali gdje spavati.
Umjesto toga , Opatija se kroz odluke LHR-a, čiju su politiku slijedili i Ugo Hoteli, opredijelila za budget turizam sa sumnjive četiri zvjezdice Rezultati mediokritetske opatijske turističke orijentacije danas su sasvim vidljivi.
Dubrovnik i Rovinj iz godine u godinu obaraju sve moguće rekorde, jedan Four Seasons ulazi na Hvar, Split se pretvorio u jednu od poznatijih međunarodnih turističkih destinacija, na Lošinju se poslije otvaranja najluksuznijih kvarnerskih hotela sada grade golf igralište i aerodrom, dok je Opatija u najboljem slučaju ostala na razini od prije desetak godina, uz nekoliko spomenutih iznimaka. Stoga Igor Šehanović, usprkos njegovim sjajnim financijskim rezultatima, Opatiji neće ostati u dobrom sjećanju. Jer je taj prelijepi grad pretvorio u mediokritetsku destinaciju.
