Kad smo u listopadu lanjske godine u uljari braće Chiavalon iskušavali nekoliko netom isprešanih, još nefiltriranih, veličanstveno karakternih i aromatičnih ulja, Sandi pitao nas je jesmo li probali charmat pjenušac jedne nove lokalne vinarije. Rekli smo da jesmo i da nam se izrazito ne sviđa, zato što ima okus po vodi i miris ni po čemu. Chiavalon je na to odgovorio kako dečki koji proizvode taj pjenušac na njemu pristojno zarađuju, što će im pomoći da razviju ozbiljniji biznis.
U međuvremenu se pošast charmat pjenušaca proširila cijelom Istrom. Turisti, naime, iz godine u godinu traže sve više pjenušavih vina, a hrvatska i istarska ponuda pjenušaca još su sasvim nedostatne da zadovolje rastuću potražnju. Pa se tako većina istarskih vinarija upustila u instantnu proizvodnju pjenušavih vina (ovdje ne računamo klasično proizvedene pjenušce poput Meneghettijevih i Peršurićevih).
Što znači instantna proizvodnja pjenušavih vina u Istri? Određena vinarija kod kuće priprema bazu za pjenušac, koja se sastoji od različitih početnih vina poput malvazije, chardonnaya, sauvignona ili muškata. Onda se ta vina prevoze u Italiju, gdje četiri do šest tjedana fermentiraju u zatvorenim tankovima. Riječ je o charmat ili tankovskoj metodi proizvodnje pjenušavih vina prilagođenoj proseccu, najprodavanijem pjenušavom vinu na svijetu (kojeg većina ozbiljnih talijanskih vinara, usprkos briljantnim financijskim rezultatima smatra coca colom, a ne vinom). Onda se ta pjenušava, proseccoizirana vina vraćaju u Istru, gdje se u lokalnim vinarijama na njih lijepe lokalne etikete, pa se eto prodaju kao istarski pjenušci.
Nemamo ništa protiv tehnološke suradnje istarskih vinarija sa sjevernom Italijom ili bilo kojom drugom vinskom regijom. Dapače, mislimo da bi bilo super kad bi istarski vinari, ne samo onih par najboljih, redovito posjećivali Joška Gravnera ili Silvija Jermanna. Međutim, rezultati ove vrste suradnje upravo su katastrofalni. Unatrag godinu dana probali smo bar desetak uzoraka istarskog prosecca, i baš su svi jednako beskarakterni, prazni, isprani i kompromitantni za istarsku vinsku scenu.
Istra se, naime, bori za svoje mjesto u svijetu vina ozbiljnim, karakternim prepoznatljivim vinima, o čemu svjedoče brojna međunarodna priznanja za kompleksne malvazije, opake terane i raspjevane muškate. Istarski pjenušci, koji se proizvode u talijanskim tvornicama i koji su jednako bezlični kao 99 posto aktualne proizvodnje prosecca, a još im nedostaje proseccova voćnost, potpuna su opreka svim vrijednostima za koje se nominalno zalaže istarska vinska industrija.
Mi razumijemo da ta nova generacija pjenušaca mnogim vinarima značajno pomaže pri plaćanju računa. Ali, dugoročno govoreći, ova čisto napravljena pjenušava vina bez okusa, mirisa i teksture, golema su prijetnja imidžu istarskog vinarstva. Jer, nema ništa gore nego kad neka važna vinska regija postane prepoznatljiva po neprepoznatljivim vinima.
