Kad prečesto jedete u ambicioznim, formalnim restoranima, nekako je logično da se katkad pokušate opustiti u malim nepretencioznim gostionicama. Pa smo tako u subotu oko podneva kroz gusto cvijeće i grmlje jednog vrta u Malom Lošinju ugledali neke stare ljude kako kartaju za restoranskim stolovima.
Tako autentičan i nepretenciozan ugođaj naveo nas je da rezerviramo stol za večeru, što se pokazalo našom najgorom odlukom vezanom uz hranu za dugo vremena.
Mjesto radnje je, dakle, konoba Hajduk s adresom Braće Vidulića 11, kraj koje morate proći kad se spuštate prema lošinjskoj rivi.
U subotu navečer na ulazu u tu potencijalno lijepu bašču dočekala nas je vitrina s nešto blijedih, odmrznutih riba.
Što nas nije obeshrabrilo, jer u konobama načelno ne očekujete vrhunsku hranu. No, kad smo sjeli za stol usred vrta punog neodoljivog otočkog zelenila, ostali smo malo zatečeni.
Par metara od nas nalazila se, i vjerojatno se još nalazi, žuto- crna plastična kanta prepuna smeća. Tijekom cijele večeri nikome od inače ljubaznih konobarica i konobara nije palo napamet da maknu kantu s terase, ili da je barem isprazne. Štoviše, pokušavali su u nju nagurati novo smeće, koje je ispadalo iz kante kraj omoćne stalaže s tri prljave pepeljare pune opušaka.
Posve je nevjerojatno da osoblje bilo kojeg restorana ne osjeća bar minimum poštovanja prema gostima, ali i prema samima sebi, pa da dopuštaju da im usred prostora za jelo stoji prepuna kanta za smeće.
Poslije ovog debakla sa smećem potpuno je irelevantno razgovarati o hrani: dovoljno je reći da su smrznuti škampi na žaru bili žestoko prepečeni, dok su dagnje bile relativno korektne. Ocjena za pića jednako je loša kao i za sve drugo, jer Hajduk drži, brojkom i slovom, samo jedno buteljirano vino.
KONOBA HAJDUK
Braće Vidulića 11, Mali Lošinj
HRANA 1/5 VINA 1/5 AMBIJENT 1/5 OSOBLJE 1/5
sve kreditne kartice
